Čavolj
Čavolj (mađ. Csávoly,[1] nje. Tschawal) je selo u Bačko-kiškunskoj županiji, na jugoistoku Mađarske.
Zemljopisni položaj[uredi | uredi kôd]
Nalazi se 15 km od Baje, na 46°11′28″ sjeverne zemljopisne širine i 19°08′49″ istočne zemljopisne dužine. Površine je 47,43 km 2.
Ime[uredi | uredi kôd]
Selo je dobilo ime po kršćanskom svecu, svetom Pavlu apostolu, no neki su autori izvodili ime ovog sela od slavenske riječi Čachl.[2] Neki izvori navode da se zove po Saulu, kalačkom nadbiskupu.[3]
Upravna organizacija[uredi | uredi kôd]
Upravno pripada Bajskoj mikroregiji u Bačko-kiškunskoj županiji. Poštanskog je broja 6448.
Upravno mu pripada Jelaš (Pustara),[1] Nagyhát i Szőlőközidűlő.[4]
Čavolj je sjedište jedinice hrvatske i njemačke manjinske samouprave u Mađarskoj.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Povijest ovog sela se može pratiti od 1198. godine.
Selo je pod imenom Chayol-Thayal mijenjalo brojne vlasnike od 1374. godine.
Prema turskim poreznim popisima, u Čavolju su bile 22 kuće 1580. godine. Nakon toga, selo je bilo razarano i obnavljano nekoliko puta.
Kao gradić je bio obnovljen 1734. godine.
1736. godine izvori bilježe da su stanovnici bunjevački Hrvati i Mađari.[3]
Prva crkva u njemu je bila sagrađena 1740. godine. Prvi Nijemci se doseljavaju 1762. godine te u još nekoliko valova. Između 1782. i 1784. godine, na prijedlog kaločanskog biskupa, 424 Nijemca iz Soroksára i Ajoša, odnosno iz okolice današnje Budimpešte su naselila ovo selo. Ukupno je broj stanovnika u selu porastao za tisuću od 1762. do 1783. godine zbog naseljavanja njemačkih stanovnika.[3]
Zbog toga izvori bilježe da su Nijemci činili preko 90% stanovnika u prvim desetljećima 19. stoljeća. Udio je kroz 19. stoljeće opadao zbog mađarizacije, tako da su do Drugoga svjetskoga rata pali udjelom ispod 2/3.[3]
1866. godine je Čavolj, kao i još neka mjesta u Bačkoj (Baju, Čonoplju, Bikić, Gornji Sveti Ivan) pogodila kolera.
1947. godine je bila velika prekretnica u povijesti ovog sela. Prema Potsdamskom dekretu, Nijemci su bili zamijenjeni slovačkim Mađarima. 553 Nijemca su deportirana u Njemačku. Unatoč tome, Čavolj je uspio ostati višenacionalnog sastava.
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
Čavolju ima 2104 stanovnika (2001.).
Stanovnici su Mađari te manjinski Hrvati i Nijemci.[5] Na popisu 2001. godine je bilo 2,7% Hrvata, 2,4% Nijemaca, 0,5% Srba, 0,2% Ukrajinaca, 0,1% Rumunja te ostalih. Rimokatolika je 81%, kalvinista je 3,6%, luterana je 0,3%, grkokatolika je 0,2%, bez vjere je 7% te ostalih.
U povijesti je Čavolj bilježio brojnu hrvatsku zajednicu, uglavnom iz skupine Bunjevaca.[6] Još 1711. godine bilježi ga se kao hrvatsko naselje.[2] Par desetljeća poslije, 1730. godine, plemić Czobor je naselio Hrvate iz Baje. Iduće valove naseljavanje su činili Nijemci, i to nakon par desetljeća, 1747./48. te 1782. godine.
Poznate osobe[uredi | uredi kôd]
Od 1917. godine je u Čavolju župnik bio hrvatski književnik i sakupljač narodnih djela Ivan Petreš Čudomil. Iako je isti umro u Baji, pokopan je u Čavolju.
- dr. Mišo Mandić, pedagog, utemeljitelj Seoskog muzeja lokalne povijesti, nagrađen spomen-plaketom Mađarskog etnografskog društva[7]
- stolnobiogradski biskup Nikola Milašin
- Petar Pančić, bivši upravitelj travničkog sjemeništa
- Roza Vidaković, hrv. pjesnikinja
Kultura[uredi | uredi kôd]
- Muzej lokalne povijesti
- spomenik palim vojnicima u Prvom i Drugom svjetskom ratu
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Živko Mandić: Hrvatska imena naseljenih mjesta u Madžarskoj, Folia onomastica croatica, 14/2005.
- ↑ a b Hrvatski glasnik br. 44/2006. Leksikon podunavskih Hrvata
(PDF)
- ↑ a b c d (njem.) Sekitsch, eine donauschwäbische Gemeinde[neaktivna poveznica] Arpádenzeit im Batscher Komitat
- ↑ Mađarski statistički ured
- ↑ Hrvatski glasnik, br. 22/2005. U Čavolju su nošeni na dlanovima, 2. lipnja 2005. (PDF)
- ↑ Bunjevačke Školovanje uz Antunovićevu podrušku (PDF)
- ↑ Hrvatski glasnik, br. 23/2005. Priznanje dr Miši Mandiću (PDF)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- (mađ.) Čavoljska povijest Inačica izvorne stranice arhivirana 31. kolovoza 2005.
- Čavoljska javna knjižnica Inačica izvorne stranice arhivirana 13. svibnja 2006.
- Zemljovid Čavolja Inačica izvorne stranice arhivirana 13. rujna 2005.