Čitanje

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Čitanje, kognitivni proces usvajanja značenja iz pisanih simbola, odnosno iz teksta koji se sastoji od znakova ili slova. Proces čitanja je moguć ako čitatelj poznaje pismo i jezik teksta[1]. Čitanje se najčešće odvija vizualnim putem, pri čemu se značenje usvaja iz znakova otisnutih u knjizi, novinama i sl., ili prikazanih na ekranu računala, televizora ili mobilnog telefona. Može biti i taktilno, primjerice pomoću Brailleevog pisma.

Čitanje je višeslojni proces u kojem čitatelj koristi sposobnosti uočavanja (percepcije), prepoznavanja, povezivanja i tumačenja znakova, kako bi na kraju shvatio sadržaj, značenje ili ideju sadržanu u tekstu.[1] Jedna je od glavnih sastavnica pismenosti, i temeljna vještina suvremenog čovjeka. Usvaja se od djetinjstva kroz odgoj i obrazovanje. Smatra se da potiče razvoj inteligencije, jezične kompetencije te kreativnog mišljenja, mašte i zaključivanja. Omogućuje djeci i odraslima da se upoznaju s različitim svjetovima, informacijama i idejama od onih koje stječu neposredno iz okoline. Hrvatsko čitateljsko društvo se bavi poticanjem, istraživanjem i unapređivanjem čitanja i pismenosti na svim razinama u društvu te razvojem svijesti o važnosti čitanja i pismenosti.[2] Od njegovog osnivanja kao dobrovoljne udruge 1991. godine predvode ga knjižničari i školski profesori iz različitih krajeva Hrvatske.[3]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]