Đoko Jovanić
| Đoko Jovanić | |
|---|---|
 Đoko Jovanić, 1960-ih
| |
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 9. rujna 1917. |
| Mjesto rođenja | Suvaja (Gračac), Kraljevina Hrvatska, Austro-Ugarska |
| Datum smrti | 29. svibnja 2000. |
| Mjesto smrti | Beograd, Savezna Republika Jugoslavija |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | 1941.-1977. |
| Čin | general-pukovnik |
| Ratovi | Drugi svjetski rat |
| Vojska | NOVJ Jugoslavenska narodna armija |
| Zapovijedao | Šesta lička divizija NOVJ-a |
Đoko Jovanić, (Suvaja (Gračac) 9. rujna 1917. - Beograd 29. svibnja 2000.), predratni komunist, general JNA i narodni heroj SFRJ. Jedan od glavnih aktera ustanka u Lici 1941. godine, kasnije zapovjednik VI. ličke divizije NOVJ.
Životopis[uredi | uredi kôd]
1922. godine, kada je Đoko Jovanić imao 5 godina, njegova obitelj se seli iz Like u selo Žednik kod Subotice. Četverogodišnju osnovnu školu završava u tom mjestu, a potom prva četiri razreda gimnazije u Subotici. Peti i šesti razred završava u Bijeljini, gdje se povezuje s komunistima. Sedmi razred gimnazije pohađa u Subotici, te se jače povezuje s tada ilegalnom Komunističkom partijom Jugoslavije, čijim članom će postati 1936. godine. Vlasti su ga razotkrile u veljači 1936. godine, te je uhićen i osuđen na devet mjeseci zatvora. Ujedno mu je zabranjeno da dovrši gimnaziju.
U lipnju 1939. godine završava vojni rok, te se u svojem selu Žedniku uključuje u rad komunističke partije, koja ondje uspijeva okupiti čak oko 90 mladih simpatizera. U siječnju 1941. godine je uhićen, te je u zatvoru ostao do početka Travanjskog rata, nakon kojega se s obitelji seli u rodnu Liku.[1] I ondje se odmah povezuje s lokalnim komunistima, te igra značajnu ulogu u ustanku u Lici 27. srpnja 1941. godine. Zapovijeda dijelom ustaničkih snaga u Lici i Bosanskoj krajini u ljeto i jesen 1941. godine, pri čemu pokušava ojačati autoritet KPJ u većinom stihijski organiziranim ustaničkim jedinicama.[1] Jedinice pod njegovim nominalnim zapovjedništvom u tom su periodu izvršile nekoliko uspješnih napada na ustaške i domobranske jedinice, ali su sudjelovale i u osvetničkim ratnim zločinima nad hrvatskim civilima u selima Brotnju i Boričevcu, te u bosanskom Kulen Vakufu. Jovanić je - u skladu s direktivama KPJ, koja je ustanak željela proširiti i na hrvatsko stanovništvo[2] - u nekoliko navrata pokušavao spriječiti revanšističke pokolje, no zbog manjka autoriteta nad ustaničkom masom u ljeto 1941. u tome uglavnom nije imao uspjeha.[3]
Od travnja 1942. godine je zapovjednik III. partizanskog ličkog odreda, a od rujna te godine pomoćnik zapovjednika Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske. Od travnja 1943. godine pa do završetka rata je zapovjednik Šeste ličke divizije NOVJ-a. S tom će divizijom u svibnju 1945. godine ući u Zagreb, gdje će sudjelovati u završnim borbama protiv ostataka HOS-a i njemačkih snaga na Medvednici, kao i u kasnijoj likvidaciji ratnih zarobljenika.[4]
Poslije rata završava vojnu akademiju u Moskvi, te je potom bio na raznim vojnim dužnostima, uključivo onu načelnika Vojno-historijskog instituta, urednik vojnog znanstvenog časopisa „Vojno delo“, te zamjenik načelnika Generalštaba JNA. Od 1967. do 1974. bio je zapovjednik Zagrebačke vojne oblasti.
U mirovinu se povukao 1977. godine.
Umro je 29. svibnja 2000. godine u Beogradu, gdje je i pokopan.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Bergholz, Max. 2016. Violence as a generative force: identity, nationalism and memory in a Balkan community. Cornell University Press. New York. str. 149. ISBN 978-150-170-492-5
- ↑ Vujošević, Jovan, ur. 1952. Zbornik dokumenata i podataka o Narodno-oslobodilačkom ratu jugoslovenskih naroda: borbe u Hrvatskoj 1941. godine. 5. Vojnoistorijski institut JA. Beograd. str. 74–75
- ↑ Bergholz, Max. 2016. Violence as a generative force: identity, nationalism and memory in a Balkan community. Cornell University Press. New York. str. 162, 239, 249. ISBN 978-150-170-492-5
- ↑ Goldstein, Ivo. 2011. Zagreb 1941.-1945. Novi Liber. Zagreb. str. 341–342. ISBN 978-953-325-011-3