Koordinate: 45°40′N 17°26′E / 45.67°N 17.43°E / 45.67; 17.43

Đulovac

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Đulovac
Đulovac (grb).gif
Đulovac na karti Hrvatska
Đulovac
Đulovac
Đulovac na zemljovidu Hrvatske
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija Bjelovarsko-bilogorska
Načelnik općine Anđelko Kolić[1]
Naselja u sastavu općine Bastajski Brđani(nenaseljeno), Batinjani, Batinjska Rijeka, Borova Kosa, Dobra Kuća, Donja Vrijeska, Donje Cjepidlake, Đulovac, Gornja Vrijeska, Gornje Cjepidlake, Katinac, Koreničani, Kravljak, Mala Babina Gora, Mala Klisa, Mali Bastaji, Mali Miletinac, Maslenjača, Nova Krivaja, Potočani, Puklica, Removac, Stara Krivaja (nenaseljeno), Škodinovac, Velika Babina Gora, Velika Klisa (nenaseljeno), Veliki Bastaji, Veliki Miletinac, Vukovije
Površina 19.613 km2
Stanovništvo (2001.) 3.640
Stanovništvo (2011.) 957 (3245 u općini)[2]
Broj stanovnika
Đulovac, Bjelovarsko-bilogorska [uredi]
Naselje 2001. 2011. 2021.
Popis naselja
Bastajski Brđani 2 - -
Batinjani 273 247 193
Batinjska Rijeka 15 30 29
Borova Kosa 99 91 53
Dobra Kuća 19 15 16
Donja Vrijeska 121 76 50
Donje Cjepidlake 10 3 7
Gornja Vrijeska 31 42 34
Gornje Cjepidlake 60 46 30
Katinac 166 115 101
Koreničani 317 246 208
Kravljak 36 22 18
Mala Babina Gora 42 32 21
Mala Klisa 5 2 -
Mali Bastaji 129 112 111
Mali Miletinac 25 22 14
Maslenjača 212 174 138
Nova Krivaja 110 70 69
Potočani 47 70 30
Puklica 155 106 102
Removac 34 19 9
Stara Krivaja - - -
Velika Babina Gora 94 55 31
Velika Klisa 11 - -
Veliki Bastaji 538 502 532
Veliki Miletinac 57 59 50
Vukovije 103 97 91
Đulovac 915 957 801
Škodinovac 14 35 34

Ukupno
[uredi]
3640 3245 2772
Izvor: Državni zavod za statistiku RH
Podatci sukladni popisu od 22. rujna 2022.


Poštanski broj 43532 Đulovac
Đulovac na karti Bjelovarsko-bilogorska županija
Đulovac
Đulovac
Đulovac na zemljovidu Bjelovarsko-bilogorske županije

Đulovac (njemački: Wercke; mađarski: Gjulaves, Gyula u srednjem vijeku) mjesto je i središte općine u Hrvatskoj.

Zemljopis[uredi | uredi kôd]

Đulovac se nalazi u Zapadnoj Slavoniji. Na području općine prostiru se južni obronci Bilogore i zapadni obronci Papuka. Teče rijeka Ilova, ima mnogo vodotoka i izvora. Velike površine su pod šumom. Najčešće vrste su: obična bukva, hrast kitnjak, obični grab, bagrem i crna joha. Nema industrijskih postrojenja pa su okoliš i zrak čisti.

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]

Do popisa 1991. godine, mjesto Đulovac zvalo se Miokovićevo, a područje današnje općine Đulovac bilo je u sastavu bivše općine Daruvar. Po posljednjem popisu stanovništva iz 2001. godine, općina Đulovac imala je 3.640 stanovnika (Hrvati 2.893, Srbi 580, Česi 34, ostali 133.), koji su raspoređeni u 29 naselja:

Đulovac (naseljeno mjesto)[uredi | uredi kôd]

  • 2001. – 915
  • 1991. – 646 (Hrvati - 285, Srbi - 260, Jugoslaveni - 48, ostali - 53)
  • 1981. – 541 (Srbi - 201, Hrvati - 200, Jugoslaveni - 118, ostali - 22)
  • 1971. – 563 (Srbi - 271, Hrvati - 254, Jugoslaveni - 7, ostali - 31)
Općina Đulovac: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
4065
5009
5236
7814
9040
10882
10372
11410
8073
8441
8336
7166
5551
4696
3640
3245
2772
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Napomena: Nastala iz stare općine Daruvar. U 1869. sadrži dio podataka općine Končanica. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske
Naselje Đulovac: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
202
307
713
700
717
741
916
491
564
755
774
756
646
915
957
801
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Napomena: U 1991.povećano pripajanjem naselja Krivaja Naseobina koje je te godine prestalo postojati i za koje sadrži podatke od 1890. do 1981. Iskazuje se kao naselje od 1869. Do 1921. iskazivano pod imenom Đulaves, a od 1931. do 1991. pod imenom Miokovićevo. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske


Uprava[uredi | uredi kôd]

Načelnik je Anđelko Kolić. Dan općine je na blagdan Duhova.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Ovaj kraj bio je slabo naseljen u prošlosti. Krajem 6. i početkom 7. stoljeća naselili su se Slaveni. O tome svjedoče srednjovjekovni lokaliteti. U 17. stoljeću dogodila se turska okupacija. Turci su naselili Srbe po selima. Uglavnom su se bavili stočarstvom. Nakon protjerivanja Turaka, na ovo područje dolazi plemićka obitelj Janković, koja poziva na naseljavanje opustjelih sela. Pozivu se odazivaju Česi, Austrijanci, Nijemci, Mađari. Đulovac je nastao 1852. pod nazivom Gjulaves, gdje su se nastanile njemačke i mađarske obrtničke obitelji. Ovim krajem prošla je željeznička pruga od mađarskog grada Barča do Daruvara, 1885. Par godina kasnije otvorena je pilana. Sjekle su se šume u velikim količinima i izvozilo drvo. Između dva rata Đulovac dobiva ime po Dr. Dušanu Miokoviću, Đulovcu je promijenjeno ime u Miokovićevo, koje je bilo do 1990., otkada se mjesto ponovno zove Đulovac.

Za vrijeme Domovinskog rata, vođene su borbe. Mjesto je bilo pod srpskom vlašću, uništena je katolička crkva, ubijeno je na desetke civila. Dana 12. prosinca 1991., 127. virovitička brigada počela je s borbenim djelovanjem duž crte obrane s ciljem oslobađanja okupiranih sela na smjeru Slavonska Pivnica - Đulovac i na smjeru Jasenaš - Đulovac. Oslobodila je kotu Budim, sela Kornaš, Staru Krivaju i Veliku Klisu. Neprijatelj je potisnut prema Papuku i selu Đulovac. Nadalje, 15. prosinca 127. virovitička brigada oslobađa sela Donje i Gornje Cjepidlake, Đulovac i Nova Krivaju, te se u selu Katinac spaja s hrvatskim snagama koje napreduju iz smjera Daruvara i Grubišnog Polja. Sljedeće godine, dopuštenjem hrvatskih vlasti, doselili su Hrvati s Kosova iz Letnice i Janjeva.

Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]

Đulovac je mala nerazvijena općina, mjesto samo kao i sela koja su u općini Đulovac.

Najznačajniji gospodarski subjekti su vinogradi Badel-1862, s oko 150 ha vinograda, uglavnom graševine te nešto rajnskog rizlinga i chardonea. Treba spomenuti Hrvatske šume koje gospodare šumama Papuka i Bilogore, te koji su značajan proizvođač drvene mase. Nakon Domovinskog rata ugašen je pogon GAJ Slatina koji je proizvodio sirovinu za namještaj, potom voćarsku i povrtlasku drvenu ambalažu (gajbe). Valja napomenuti da je u tim pogonima radilo nekada i 300-tinjak radnika, a nakon Domovinskog rata i do 100 zaposlenika. Na području Đulovca je radio kamenolom koji je isto tako zatvoren. U novije vrijeme se pojavljuju obiteljska poljoprivredna gospodarstva, nekoliko malih privatnih tvrtki.

Svakako treba spomenuti projekt izgradnje bio elektrane koji bi trebao zaživjeti ove dane.

Poznate osobe[uredi | uredi kôd]

Spomenici i znamenitosti[uredi | uredi kôd]

Obrazovanje[uredi | uredi kôd]

  • OŠ Đulovac

Kultura[uredi | uredi kôd]

Šport[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Ured načelnika. djulovac.hr. Pristupljeno 18. siječnja 2022.
  2. http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/htm/H01_01_01/h01_01_01_zup07_1058.html
  • CD rom: "Naselja i stanovništvo RH od 1857-2001. godine", Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2005.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]


P parthenon.svg Nedovršeni članak Đulovac koji govori o općini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.