Đuro, dukljanski kralj

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Đuro
Ђорђе
Dukljanski kralj
Vladavina 1113. - 1118., 1125. - 1131.
kralj
Krunidba 1113.
Nasljednik Grubeša
Vladavina 1118. - 1125.
Nasljednik Gradihna
Vladavina 1131. - 1142.
Dinastija Vojislavljevići
Otac Bodin
Majka Jakvinta
Preminuo 1131.
Vjera katolik

Đuro[1][2] (na crnogor. ćiril. Ђорђе, Đorđe) iz crnogorske dinastije Vojislavljevića, sin dukljanskoga kralja Bodina, u dva je navrata bio dukljanski kralj, najprije od 1113. do 1118. a onda u razdoblju od 1125. do 1131. godine.

Kao Bodinov nasljednik[uredi VE | uredi]

Uz potporu svoje majke Jakvinte se Đorđe žestoko obračunavao sa probizantskom i srpskih (raškom) strujom u Dukljanskom kraljevstvu, a sve u nakani da povrati slavu velike Bodinove države.

Bijeg u Rašku[uredi VE | uredi]

Glavni mu je takmac u takovim nakanama bio Grubeša, koji je zbacio Đuru s prijestolja te vladao Dukljom od 1118. do 1125. godine.

Povratak u Duklju[uredi VE | uredi]

Đorđe se sklonio u Rašku, sklopio savezništvo sa Srbima, napao Grubešu, te ga u jednom takovom boju kod Bara i ubio.

Uhićenje i smrt[uredi VE | uredi]

No, Bizant iskoristio je unutarnje borbe, pa je, uz pomoć Srba (koji su sada kao njihovi vazali nastupili protiv kralja Đure) poduzet vojni napad na Duklju u kojem je zauzeta prijestolnica Skadar, uhićen Đuru i odveden u Carigrad gdje je i umro.

O tom po kralja Đorđa kobnom sukobu Ljetopis popa Dukljanina donosi relativno opsežan prikaz u glave XLV (citat koji slijedi na crnogorskom):

Wikicitati „... u Drač je došao drugi vojskovođa, gospodin Aleksije Kontostefan. Međutim, kralj Đorđe sakupi vojsku, dođe i opsjedne Oblik, a Boroš se sa svojima junački branjaše. Kad je to čuo vojskovođa gospodin Aleksije, sakupi sa Gradinjom i njegovim bratom vojsku, pa svi krenu na kralja... I navale na njihov logor, pobiju i izranjave veoma veliki broj ljudi, i naćeraju ih u bijeg. Kralj se tada izvukao i pobjegao u Crmnicu... a s druge strane ćerahu ga Rašani... Zatim kralj, viđevši da ga progone sa svih strana, ne znajući što da radi, uđe u tvrđavu koja se zove Obolon... Međutim vojskovođa dođe u Skadar, i Gradinja mu poruči da što prije stigne kako bi zauzeli tvrđavu i uhvatili kralja. Kad je ovaj došao sa vojskom, opsjednuše tvrđavu. Tada su oni koji su smatrani prijateljima i veoma bliskim kralju, i koji su jeli njegov hljeb, podigli protiv njega pobunu, i jedni spolja, a drugi iznutra predadoše tvrđavu i kralja vojskovođi gospodinu Aleksiju; njega vojskovođa uhvati i povede ga sa sobom u Drač, a odatle okovanog i sa stražarima pošalje ga u Carigrad đe je umro u tamnici.”
()

[3]

Novi dukljanski kralj[uredi VE | uredi]

Nakon svgravanja Đorđa je Gradihna (Gradinja), brat 1125. ubijenog Grubeše, postavljen kao bizantski vazal, bio je novi dukljanski kralj.

Povelje kralja Đorđa[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Povelje dukljanskih vladara

Sačuvane su u dobrovačkim arhivama dvije povelje iz doba kralja Đorđa:



  • Povelja dukljanskog kralja Đorđa (iz 1115. godine), kojom potvrđuje crkvu Sv. Martina u Šumetu benediktinskom samostanu na Lokrumu.[5]

Pečat kralja Đorđa[uredi VE | uredi]

Đorđev pečat, znanstvenoj javnosti prezentiran 1938. godine, potječe iz razdoblja dok on još nije bio vladar.

Na aversu pečata je latinski natpis:

Geor(gius) regis Bodini fili

u prijevodu

Knez Đorđe, Bodinov sin.

Na reversu je prikazan Sv. Đorđe sa grčkim natpisom:

'ό ἅγιος Γεώργι(ο)ς'.

Izvori[uredi VE | uredi]