Đuro Đaković

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Đuro Đaković. Za tvrtku koja nosi njegovo ime pogledajte Đuro Đaković Holding d.d..
Đuro Đaković
Đuro Đaković

Fotografija Đure Đakovića iz 1910-ih.

Rođenje 30. studenoga 1886., Brodski Varoš, Hrvatska
Smrt 25. travnja 1929., Oštri vrh kod Svetog Duha, Slovenija[1]
Politička stranka KPJ
Zanimanje političar

Đuro Đaković (Brodski Varoš, 30. studenoga 1886. - Oštri vrh kod Svetog Duha, Slovenija, 25. travnja 1929.), bio je hrvatski političar, sindikalni vođa, jedan od osnivača KPJ 1919. godine i organizacijski tajnik CK KPJ od 1928. godine, do smrti, 1929. godine.[1][2][3]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rodna kuća Đure Đakovića u Brodskom Varošu.

Đuro Đaković rodio se u Brodskom Varošu, kraj Broda na Savi, 1886. godine. Kao metalski radnik u Sarajevu, već je 1905.1906. sudjelovao u prvim radničkim štrajkovima u Bosni, a 1910. bio je istaknut omladinski rukovodilac u Sarajevu.[4] Po izbijanju Prvoga svjetskog rata 1914. godine zbog istupanja protiv rata uhićen je i od vojnoga suda kao "veleizdajnik" osuđen na smrt. Kasnije je amnestiran i upućen na prisilni rad u Arad i Komoran.

Organizirao je veliki štrajk građevinara 1919. godine, bio je član Centralne uprave Saveza metalaca za BiH i uprave Glavnog radničkog saveza BiH.

Jedan je od osnivača SRPJ(k) u BiH, a 1920. godine izabran je u Centralno partijsko vijeće KPJ. Zastupnik KPJ u Ustavotvornoj skupštini bio je 1920. godine.[2]

Godine 1920. angažirao se u sindikalnoj kampanji za oslobađanje uhićenih rudara nakon štrajka i bune.[5]

Godine 1921. bio je delegat KPJ na Trećem kongresu Kominterne u Moskvi. Više puta bio je uhićivan, mučen i proganjan, a od 1922. do 1926. godine interniran je u rodno mjesto.

Po odlasku u Zagreb, 1926. godine, postao je tajnik Oblasnog odbora Saveza metalaca Hrvatske.[4]

Bio je jedan od najistaknutijih boraca protiv frakcija u vrhovima KPJ. 1927.-1928. bio je na Lenjinovom sveučilištu u Moskvi, a u Kraljevinu SHS vratio se kao opunomoćenik Kominterne za sprovođenje Otvorenog pisma upućenog članovima KPJ. Na Četvrtom kongresu KPJ u Drezdenu 1928. godine postao je organizacijski tajnik CK KPJ.

Kao veliki protivnik šestosiječanjske diktature u travnju 1929. godine uhićen je u Zagrebu i mučen. Odveden na tadašnju jugoslavensko-austrijsku granicu i od žandara ubijen, 25. travnja 1929. godine, pri insceniranom bijegu,[1][2][3] zajedno s Nikolom Hećimovićem, tajnikom Crvene pomoći.

Đurin sin, Stjepan Đaković, rođen 1912. godine u Sarajevu, također je bio član KPJ te je kao sudionik NOP-a u Hrvatskoj ubijen od ustaša u Zagrebu, 1942. godine.

Spomen i baština[uredi | uredi kôd]

Poprsje u Zagrebu, Medveščak 2, rad Vanje Radauša.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c Perić, Ivo, Hrvatska u monarhističkoj Jugoslaviji, Kronika važnijih zbivanja, Dom i svijet, Zagreb, 2006., ISBN 953-238-001-9, str. 162.
  2. a b c Proleksis enciklopedija: Đaković, Đuro, preuzeto 17. prosinca 2011.
  3. a b Župu Krista Kralja Brodski Varoš: O Brodskom VarošuInačica izvorne stranice arhivirana 25. rujna 2015., preuzeto 17. prosinca 2011.
  4. a b Službene stranice grada Slavonskog Broda: Đuro Đaković, preuzeto 17. prosinca 2011.
  5. (boš.) prof. Elvis Bećirović: Husinska buna 1920. godine - Borba za prava rudaraInačica izvorne stranice arhivirana 14. listopada 2014., preuzeto 17. prosinca 2011.
  6. (engl.) Vjeran Pavlaković (2004): Matija Gubec Goes to Spain: Symbols and Ideology in Croatia, 1936–1939, The Journal of Slavic Military Studies, str. 746., preuzeto 17. prosinca 2011.
  7. (engl.) croatianhistory.net: John Peter Kraljic: Ethnic Croatians killed by Nazi and Fasicst Forces during World War II - A Partial list, preuzeto 17. prosinca 2011.
  8. Đuro Đaković Holding d.d.: 90 godina tradicije, preuzeto 17. prosinca 2011.
  9. Miroslav Mazurek, Devastacija ostavštine. Spomen park "Đuro Đaković", sbplus.hr, preuzeto 6. ožujka 2013.
  10. zagrebacki.info: Đuro Đaković, preuzeto 6. ožujka 2013.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]