Đuro Rajković

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Đuro Rajković (Vrbas, 23. veljače 1937. - Petrovaradin, 10. prosinca 2012.)[1] bio je pijanist i glazbeni pedagog iz Novog Sada, odnosno Petrovaradina. [2]

Zakonski je nasljednik prava Stanislava Prepreka.[3]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se u Vrbasu 1937. godine, a preminuo u Petrovaradinu početkom prosinca 2012. godine.

Kod novosadske pijanistice Milice Moč učio je svirati klavir. [2] Studirao je na beogradskoj Muzičkoj akademiji u klasi prof. Ćirila Ličara, te poslije kod prof. Jelice Popović. Diplomirao je 1964. godine. [2]

Radio je u Novom Sadu u Muzičkoj školi "Isidor Bajić" gdje je predavao klavir od 1962. do 1975. godine. Od sljedeće je godine sve do 2000. prešao na Akademiju umjetnosti u Novom Sadu gdje je radio kao umjetnički suradnik - korepetitor.[2]

Te godine kad je prestao raditi u školi Isidor Bajić utemeljio je klavirski duo s novosadskim pijanistom Gyulom Gálom. Duo je djelovao jedno desetljeće i to uspješno.[2] Svirao je kao solist i koncertni pratitelj i s inim tuzemnim i inozemnim umjetnicima diljem Vojvodine i ondašnje Jugoslavije. [2]

Za RTV Novi Sad snimio je solistička i komorna glazbena djela[2] od 19776. do danas.[4]

Piše književno-povijesna, znanstvena i filozofska djela na temu Hrvata u Vojvodini.[5] Posljednji je učenik i pomagač, prepisivač i suradnik glazbenog velikana Stanislava Prepreka. [6]

S Preprekom surađuje još dok je bio članom petrovaradinske knjižnice "Vladimir Nazor" koja je, dok je Preprek 19 godina radio u njoj, bila žarištem kulturnog života Petrovaradina.[6] Rajković i Preprek surađivali su na kulturnom, glazbenom te drugim poljima.[6]

2007. je otkrio postojanje himne posvećene banu Jelačiću.[3] Djelo je napisao Đuro Arnold, a glazbu je 1922. skladao Stanislav Preprek prigodom osnivanja Omladinskog društva Jelačić u Petrovaradinu (prethodnik današnje HKPD Stanislav Preprek iz Petrovaradina).[3] Djelo je bilo preko 80 godina stajalo skriveno među crkvenim skladbama.[3] Zbirku je Rajkoviću podarila orguljašica-zborovoditeljica novosadske konkatedrale Anica Nevolić, a onda ju je Rajković otkrio.[3]

Od 1985. do 2011. bio je orguljašem u petrovaradinskoj crkvi Uzvišenja sv. Križa.[1]

Surađivao je sa subotičkim komornim zborom Collegium musicum catholicum, i njegovim dirigentom Miroslavom Stantićem, kojem je predao većinu kopija Preprekovih skladbi. Ovaj je zbor na poticaj Đure Rajkovića praizveo kantatu Uskrsnuće, nastalu 1934. godine za sole, zbor i orgulje, a neke Preprekove skladbe uvrstio u svoj repertoar.

Kao glazbeni spisatelj, pisao je priloge u ovim listovima: [1]

Priredio je u Godišnjaku za znanstvena istraživanja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata dopisivanje Albe Vidakovića i Stanislava Prepreka. [1] Za tisak je na Danima Ilije Okrugića priredio Okrugićeve svjetovne i crkvene popijevke.[1]

Djela[uredi VE | uredi]

(izbor)

  • pisana:
  • Pred tminama, sabrana poezija (Stanislav Preprek, Ivan Balenović, Draško Ređep, Đuro Rajković), 2004.[7]
  • Stanislav Preprek: život i djelo, Hrvatsko društvo crkvenih glazbenika, 2006.
  • Prilozi za povijest knjižničarstva u Petrovaradinu, 2012.
  • glazbena

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 In memoriam: Đuro Rajković (1937.-2012.) - Glazbeni bard iz Petrovaradina, piše Petar Pifat, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, pristupljeno 17. siječnja 2013.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Događaji. Koncert pijanista Đure Rajkovića i violinista Nenada Vrbaškog 30. listopada 2011. u Velikoj vijećnici Gradske kuće - Subotica
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Srijemska biskupija (arhiv): Himna posvećena banu Jelačiću spojila Varaždin i Petrovaradin, 28. studenoga 2011.
  4. (srpski) Kulturni centar Novog Sada KONCERT - NENAD VRBAŠKI, violina i ĐURO RAJKOVIĆ, klavir
  5. Klasje naših ravni Lazar Razora: Suvremena književnost Hrvata u Vojvodini - gledana iz još jednog počela, br.1-2/2002.
  6. 6,0 6,1 6,2 Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Ankica Jukić-Mandić: Predstavljena nova knjiga Đure Rajkovića
  7. Google knjige

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]