Đuro Rajković

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Đuro Rajković (Vrbas, 23. veljače 1937. - Petrovaradin, 10. prosinca 2012.)[1] bio je pijanist i glazbeni pedagog iz Novog Sada, odnosno Petrovaradina. [2]

Zakonski je nasljednik prava Stanislava Prepreka.[3]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rodio se u Vrbasu 1937. godine, a preminuo u Petrovaradinu početkom prosinca 2012. godine.

Kod novosadske pijanistice Milice Moč učio je svirati klavir. [2] Studirao je na beogradskoj Muzičkoj akademiji u klasi prof. Ćirila Ličara, te poslije kod prof. Jelice Popović. Diplomirao je 1964. godine. [2]

Radio je u Novom Sadu u Muzičkoj školi "Isidor Bajić" gdje je predavao klavir od 1962. do 1975. godine. Od sljedeće je godine sve do 2000. prešao na Akademiju umjetnosti u Novom Sadu gdje je radio kao umjetnički suradnik - korepetitor.[2]

Te godine kad je prestao raditi u školi Isidor Bajić utemeljio je klavirski duo s novosadskim pijanistom Gyulom Gálom. Duo je djelovao jedno desetljeće i to uspješno.[2] Svirao je kao solist i koncertni pratitelj i s inim tuzemnim i inozemnim umjetnicima diljem Vojvodine i ondašnje Jugoslavije. [2]

Za RTV Novi Sad snimio je solistička i komorna glazbena djela[2] od 19776. do danas.[4]

Piše književno-povijesna, znanstvena i filozofska djela na temu Hrvata u Vojvodini.[5] Posljednji je učenik i pomagač, prepisivač i suradnik glazbenog velikana Stanislava Prepreka. [6]

S Preprekom surađuje još dok je bio članom petrovaradinske knjižnice "Vladimir Nazor" koja je, dok je Preprek 19 godina radio u njoj, bila žarištem kulturnog života Petrovaradina.[6] Rajković i Preprek surađivali su na kulturnom, glazbenom te drugim poljima.[6]

2007. je otkrio postojanje himne posvećene banu Jelačiću.[3] Djelo je napisao Đuro Arnold, a glazbu je 1922. skladao Stanislav Preprek prigodom osnivanja Omladinskog društva Jelačić u Petrovaradinu (prethodnik današnje HKPD Stanislav Preprek iz Petrovaradina).[3] Djelo je bilo preko 80 godina stajalo skriveno među crkvenim skladbama.[3] Zbirku je Rajkoviću podarila orguljašica-zborovoditeljica novosadske konkatedrale Anica Nevolić, a onda ju je Rajković otkrio.[3]

Od 1985. do 2011. bio je orguljašem u petrovaradinskoj crkvi Uzvišenja sv. Križa.[1]

Surađivao je sa subotičkim komornim zborom Collegium musicum catholicum, i njegovim dirigentom Miroslavom Stantićem, kojem je predao većinu kopija Preprekovih skladbi. Ovaj je zbor na poticaj Đure Rajkovića praizveo kantatu Uskrsnuće, nastalu 1934. godine za sole, zbor i orgulje, a neke Preprekove skladbe uvrstio u svoj repertoar.

Kao glazbeni spisatelj, pisao je priloge u ovim listovima: [1]

Priredio je u Godišnjaku za znanstvena istraživanja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata dopisivanje Albe Vidakovića i Stanislava Prepreka. [1] Za tisak je na Danima Ilije Okrugića priredio Okrugićeve svjetovne i crkvene popijevke.[1]

Djela[uredi | uredi kôd]

(izbor)

  • pisana:
  • Pred tminama, sabrana poezija (Stanislav Preprek, Ivan Balenović, Draško Ređep, Đuro Rajković), 2004.[7]
  • Stanislav Preprek: život i djelo, Hrvatsko društvo crkvenih glazbenika, 2006.
  • Prilozi za povijest knjižničarstva u Petrovaradinu, 2012.
  • glazbena

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e In memoriam: Đuro Rajković (1937. – 2012.) - Glazbeni bard iz Petrovaradina, piše Petar Pifat, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, pristupljeno 17. siječnja 2013.
  2. a b c d e f g Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Događaji. Koncert pijanista Đure Rajkovića i violinista Nenada Vrbaškog 30. listopada 2011. u Velikoj vijećnici Gradske kuće - Subotica
  3. a b c d e Srijemska biskupija (arhiv): Himna posvećena banu Jelačiću spojila Varaždin i Petrovaradin, 28. studenoga 2011.
  4. (srpski) Kulturni centar Novog SadaInačica izvorne stranice arhivirana 1. rujna 2012. KONCERT - NENAD VRBAŠKI, violina i ĐURO RAJKOVIĆ, klavir
  5. Klasje naših ravni Lazar Razora: Suvremena književnost Hrvata u Vojvodini - gledana iz još jednog počela, br.1-2/2002.
  6. a b c Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Ankica Jukić-Mandić: Predstavljena nova knjiga Đure Rajkovića
  7. Google knjige

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]