Šadrvan
Šadrvan je vrsta javne fontane koja se gradi u dvorištu džamija, medresa, tekija, karavan-saraja, hanova,... Ovaj tip fontane ima dvije namjene, jedna je dekorativna a druga je omogućavanje obrednog umivanja većem broju ljudi.[1]
Podrijetlo šadrvana[uredi | uredi kôd]
Šadrvani potječu iz Perzije, a putem Arapa i Turaka su dospjeli i na Balkan.[2]
Izgled šadrvana[uredi | uredi kôd]
Osnovna značajka šadrvana je to što u središtu imaju kameni bazen. Voda se iz centralnog spremnika izlijeva na više strana, omogućujući da fontanu koristi više ljudi istovremeno. Najčešće, oko fontane se nalazi i klameno postolje na kojem stoje osobe koje koriste fontanu. U samom središtu je najčešće nosivi stup niz koji često preko raznih ukrasa uz žubor teče voda. Krov šadrvana je u obliku kupole, prekriven olovom ili kamenim pločama na šest ili osam voda.
Šadrvani na Balkanu[uredi | uredi kôd]
Jedan od najpoznatijih šadrvana na Balkanu se nalazi u Sarajevu u dvorištu Begove džamije. Podignut je na istom mjestu na kojem je Gazi Husrev-beg podigao šadrvan 1530. godine.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Česme i šadrvani. Internetska stranice Kalesija onlajn. Pristupljeno 6. kolovoza 2010..
Šadrvani služe za iste svrhe kao i česme, samo su oni građeni u javnim kupatilima i dvorištima džamija, medresa i tekija, karavan – saraja i drugih većih objekata. Međutim, njihova prvenstvena zadaća je da daju vodu većem broju ljudi za isto vrijeme za obredno umivanje, a pored toga oni također djeluju plastično i dekorativno u svojoj okolini koja je sasvim različita od mahale. Šadrvani se bitno razlikuju od česmi.
|url-status=deadzahtijeva|archive-url=(pomoć) - ↑ Česme i šadrvani. Internetske stranice Kalesija onlajn. Pristupljeno 6. kolovoza 2010..
Perzija je domovina Šadrvana, od njih su ga poprimili Arapi i Turci su ih proširili na Balkanski poluotok.
|url-status=deadzahtijeva|archive-url=(pomoć)
