Šah u Hrvatskoj

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Legenda o grbu[uredi VE | uredi]

Hrvatska ima značajnu šahovsku tradiciju. Početak pripada legendi vezanoj uz hrvatski grb, "šahovnicu". Uzorak bijelih i crvenih kvadrata (4×4) kao grb Hrvatske prvi se put pojavljuje 1508. godine na portretu Fridrika III. Habsburškog, koji je naslikao Hans Burgkmair. Na dokumentu kojim Sabor 1. siječnja 1527. godine potvrđuje izbor Ferdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja nalazi se kompletna šahovnica s 8×8 polja.

Kasnije je nastala legenda kako je hrvatski kralj Stjepan Držislav (spominje se i ime kralj Suronja), zarobljen od Mlečana, igrao šahovski meč u kojem mu je protivnik bio dužd Petar II. Orseolo. Dobio je sve tri partije i time zadobio slobodu, a po nekim verzijama i vlast nad dalmatinskim gradovima. Nakon toga je stavio šahovsku ploču u svoj grb.

Povijest (do 1990)[uredi VE | uredi]

Prvi spomen o igranju šaha na području Hrvatske potječe iz 1385. godine (Zadar). U Splitu, pod vlašću Venecije, nadbiskup Andrija Corner 1535. zabranjuje svećenicima igrati šah. Šah se spominje kao "nepoštena igra" zajedno s kartama, kockama i pjesmama. Svećenici (glagoljaši) su tada nosili oružje, zalazili u gostionice, trgovali, "kockali" i sl. Takve zabrane "kocke" ponavljale su se više puta u raznim europskim zemljama; prva potječe još iz XI. st.

Poznati engleski povjesničar i orijentalist Thomas Hyde u knjizi De ludis orientalibus, tiskanoj 1694, spominje dopisne partije igrane između mletačkih i hrvatskih trgovaca od 1650. g.

Tijekom 19. st, šah postaje sve popularniji u Hrvatskoj zahvaljujući ponajviše studentima koji studiraju u Beču, Padovi, Bruxellesu, Parizu itd.

Prvi šahovski problem u hrvatskom tisku objavljen je 1844. u karlovačkom časopisu Pilger. Prva šahovska rubrika počela je izlaziti 1875. u tjedniku Hrvatska lipa. Prva šahovska knjiga tiskana je 1909. Bila je to šahovska abeceda Izidora Grossa.

Prvi hrvatski šahovski majstor (pojam "velemajstor" tada još nije postojao) bio je Aleksandar Witek (Sisak 1852 - Graz 1894).

Prvi šahovski turnir igran je u Zagrebu siječnja 1886. Pobjednik je bio dr.sc. Đuro Pilar, geolog i paleontolog svjetskog ugleda. Iste godine, 11. ožujka, osnovan je Zagrebački šahovski klub, prvi šahovski klub na području današnje Hrvatske.

Hrvatski šahovski savez osnovan je 12. svibnja 1912. u Zagrebu. Nakon Prvog svjetskog rata i stvaranja Jugoslavije, 22. kolovoza 1920. u Zagrebu je osnovan Jugoslavenski šahovski savez. Hrvatski šahovski savez ostao je dio Jugoslavenskog do 1991, kada se osamostaljuje i sljedeće godine postaje član FIDE.

U prvoj polovici XX. st. najjači hrvatski igrač bio je Vladimir Vuković, koji je 1922. godine osvojio naslov međunarodnog majstora. Stekao je svjetsku slavu kao šahovski teoretičar, pisac i urednik. Niz njegovih knjiga preveden je na mnoge jezike. Pod njegovim je uredništvom pokrenut u Zagrebu 1925. g. Šahovski glasnik, te obnovljen 1953. kao Jugoslavenski šahovski glasnik.

Nakon Drugog svjetskog rata imali smo mnogo odličnih igrača, ali nijedan se nije probio u svjetski vrh. Osam muškaraca i jedna žena nastupili su na međuzonskim turnirima. U razdoblju od 1945. do početka 1960-ih najbolji igrač je Petar Trifunović (Dubrovnik 1910 – Beograd 1980). Kasnije su se istakli velemajstori Mijo Udovčić, Vlado Kovačević, Krunoslav Hulak. Dvojica Hrvata postali su omladinski prvaci svijeta: Bojan Kurajica (1965) i Ognjen Cvitan (1981), a Hrvoje Stević bio je prvak svijeta za igrače do 16 godina 1995. Velemajstor Dražen Marović značajan je kao dugogodišnji urednik Šahovskog glasnika (naslijedio je Vukovića) i autor brojnih knjiga.

Mnogi hrvatski igrači i igračice igrali su za ekipu Jugoslavije na šahovskim olimpijadama 1927-1990. godine i osvojili niz medalja.

Šahovska olimpijada 1950. godine održana je u Dubrovniku. Zbog sukoba tadašnje Jugoslavije sa Informbiroom, nisu sudjelovale ekipe SSSR-a i ostalih komunističkih zemalja. Prvo mjesto zauzela je reprezentacija Jugoslavije, u kojoj su igrali hrvatski igrači Petar Trifunović (rođen u Dubrovniku) i Braslav Rabar.

Od početka 1960-ih do početka devedesetih godina organiziran je u Hrvatskoj velik broj međunarodnih turnira. Najznačajniji su bili turnir kandidata za prvenstvo svijeta 1958. g., igran u Portorožu, Zagrebu i Beogradu (pobjednik je bio Mihail Talj), te Turnir mira u Zagrebu 1970., na kojem je pobijedio Robert Fischer.

Nenad Petrović je bio jedan od najuglednijih svjetskih problemista. Velemajstor problemskog šaha, dobitnih brojnih nagrada u natjecanjima u sastavaljanju problema, svjetski prvak u rješavanju problema 1947, 1965. i 1974. Hrvoje Bartolović je također bio svjetski prvak u rješavanju problema.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Krešimir Pavić: Zabrana šaha svećenicima u Splitu 1535. godine, "Šahovski glasnik", Zagreb, br. 7/1976, str. 237-238.
  • Krešimir Pavić: Šah u Zadru 1385. godine, "Šahovski glasnik", Zagreb, br 4/1983, st. 138-139.
  • Idriz Sušić: Škola šaha, Zagreb: vlastita naklada, 2002. (str. 9-10)

Sadašnje stanje (nakon 1990)[uredi VE | uredi]

Na šahovskoj olimpijadi 1992. godine hrvatska muška ekipa zauzela je izvrsno sedmo mjesto i to je do danas najveći uspjeh.

U Hrvatskoj postoji 209 šahovskih klubova, za koje je registrirano 3257 igrača i igračica. Ekipna natjecanja organizirana su u ligama na četiri razine. Brigu o svim natjecanjima, registraciji igrača, rejting-listi itd. vodi Hrvatski šahovski savez.

Na svjetskoj rang-listi, koju FIDE sastavlja po prosječnom rejtingu deset najačih igrača, Hrvatska se nalazi na 26. mjestu. Imamo 17 igrača s naslovom velemajstora i 53 s naslovom međunarodnog majstora. Najjači hrvatski igrač je velemajstor Zdenko Kožul, koji je 2006. godine postao prvak Europe, što je najveći pojedinačni uspjeh hrvatskog šaha od osamostaljenja. Godine 2006. je održano i europsko prvenstvo u ubrzanom šahu u Francuskoj. Prvo mjesto je osvojio zagrebački velemajstor Rober Zelčić, dok je treće mjesto pripalo velemajstoru Mladenu Palcu. Ivan Šarić i Valentina Golubenko 2008. godine u Vijetnamu su osvojili naslove svjetskih prvaka do 18 godina.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Ostali projekti
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Šah u Hrvatskoj