Širali Muslimov

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Širali Muslimov
Rođenje 26. ožujka 1805.
Smrt 2. rujna 1973.
Poznat(a) po Najstarija osoba ikad (nepotvrđeno)
Zanimanje Pastir
Portal: Životopis

Širali Farzali Muslimov (ponekad i Mislimov), (26. ožujka 1805. - 2. rujna 1973.) bio je azerski seljak, najstariji od legendarnih dugovječnih seljaka s Kavkaza. Živio je u selu Barzavu u brdovitoj pokrajini Lerik u Azerbajdžanu, blizu iranske granice. Umro je 1973. u 168 godini života (njegova udovica tada je imala 120 godina), što je 46 godina više od Francuskinje Jeanne Clament, službeno najstarije žene u povijesti koja je umrla u 122 godini života.

Životopis[uredi VE | uredi]

Prema legendi, Muslimov je teško radio svaki dan do svoje 167 godine, nije pušio ni pio alkohol, a jeo je puno voća, povrća, integralnog kruha, piletine, nemasnog sira i kefira. Ženio se više puta. Obolio je od pneumonije između 1972. i 1973., kada je i umro.
Muslimovljevu priču je 1973. objavio National Geographic u članku "Potraga za najstarijim čovjekom", kada je Muslimov još uvijek jahao konja i skrbio o voćnjaku koji je zasadio 1870-ih. Priču je 1974. prenijela i Guinnessova knjiga rekorda.

Muslimovljev bračni status je također kontroverzan. Po National Geographicu, imao je 120-godišnju suprugu s kojom je tada bio u braku 102 godine. Ipak, u njegovoj osmrtnici koju je objavio časopis Time, nadživjela ga je njegova treća supruga koja je tad imala 107 godina. Prema drugoj tvrdnji, ponovno se oženio u 136 godini života i dobio kćer.

Jedini dokaz njegove starosti je njegova putovnica, a u matičnim knjigama rođenih njegovo rođenje se ne spominje.

Slava[uredi VE | uredi]

Muslimovljev slučaj postao je poznat 1963. godine, kada je jedan mladi fotoreporter Telegraske agencije Sovjetskog Saveza, Kalman Kaspijev, otišao u Barzavu kako bi ga intervjuirao. Priču su prenijeli brojni svjetski mediji, a kao razlog Muslimovljeve dugovječnosti navedene su zdrave životne navike i pijenje kefira. Slučaj Širalija Muslimova učinio je selo Barzavu svjetski poznatim.

Zapadni su mediji 1970-ih prestali prenositi priče o dugovječnim ljudima iz kavkaskog kraja kako bi spriječili monopol SSSR-a na izvozu kefira i sličnih jogurta.