Štefa Jurkić
| Štefa Jurkić | |
|---|---|
| Puno ime | Štefa Jurkić |
| Rođenje | 26. prosinca 1896. |
| Smrt | 28. studenog 1971. (74 god.) Livno |
| Zanimanje | učiteljica |
| Nacionalnost | Hrvatica |
| Književne vrste | roman, pripovijest |
| Suprug | Gabrijel Jurkić |
Štefa Jurkić (Cazin, 26. prosinca 1896. – Livno, 28. studenog 1971.) bila je hrvatska i bosanskohercegovačka spisateljica.
Rođena je u Cazinu od oca Emanuela, suca i Čeha porijeklom, i majke Olge. Osnovnu školu završila je u Bijeljini, a Višu djevojačku u Sarajevu. Godine 1914. postala je učiteljicom francuskog jezika, a uz francuski studirala je i njemački u Grazu. Godine 1913. upoznala je Gabrijela Jurkića, a 1917. za njega se i udala.
Štefa je bila posve prožeta vjerskim i to katoličkim duhom, a posebno je bila očarana duhom dominikanskog reda. Stoga ne treba čuditi što je u 40. godini života (1935.), u dogovoru sa suprugom, pokušala postati redovnicom dominikanskog samostana u njemačkom mjestašcu Crausen kod Triera. Ipak, redovnički način života je za nju bio pretežak i vratila se u Sarajevo, gdje je s mužem živjela sve do prelaska u Livno.
Godine 1956. Gabrijel i Štefa, u dogovoru s goričkim gvardijanom, dolaze živjeti u južno krilo franjevačkog samostana na Gorici kod Livna i tu provode dane u tišini i miru, daleko od javnosti. Štefa Jurkić je preminula 28. studenog 1971. i pokopana je na groblju Svetog Mihovila u Gorici.
Ozbiljni književni privijenac Štefe Jurkić jest legenda Jairova kći objavljena u Hrvatskoj prosvjeti 1923. godine. U periodu od 1923. do 1940. godine gospođa Jurkić je, možemo reći, jedna od najplodnijih i najvrijednijih hrvatskih katoličkih spisateljica uopće. Surađivala je barem u 32 glasila, u književnim revijama, dječjim časopisima, te u popularnim obiteljskim listovima i kalendarima koji su izlazili diljem Hrvatske i Bosne. Kako je širok raspon glasila u kojima se Jurkićeva javljala, tako je širok i krug tema i žanra njezina pisanja. Teme su pretežno književnost, vjerski život, posebno život svetaca i svetica, problem obraćenja, čudo, razmatranje vjerskih tajni i slične.
Autorica je najpoznatija kao spisateljica proznih književnih djela prožetih toplinom ženskog srca ali i aristokracijom duha: to su romani, priče, posebno legende i životopisi svetaca. Sadržaje za njih najčešće je uzimala iz srednjovjekovne povijesti s priklonom na bosansku u kasnijem periodu svoga pisanja, a za legende je koristila biblijske, marijanske i franjevačke likove. Štefa je ušla u hrvatsku katoličku književnost po legendama. Navest ćemo samo neke od njih, koje nisu tiskane u posebnoj knjizi Legenda u bojama, a to su Alej, Kleon i Parmenide, Amadea, Šimunova košnica, Kad je Gospa bila mala, Kako je Miriam prespavala svetu Noć, Kako se brat Pankracije svoje dobrote stidio i druge. Naša spisateljica je s posebnom ljubavi i pozornošću pisala za djecu. Za njih je napisala romane Dobri duh trokatnice, Župnikov Ilija i njegova Šeherzada, te manje radove: Anđeli, Ave Maria, Bio je to anđeo. Također piše i romansirane životopise - Blažena Imelda Lambertini, namijenjen prvopričesnicima, i Nevidljiva kraljica, namijenjen mladeži od 15 do 16 godina.
Za određene prigode spisateljica je napisala i neke dramske tekstove: Blaženi Nikola Tavelić (drama u tri čina), Imelda (igrokaz u četiri čina), Jukićev rastanak s Bosnom (dramska slika). Nešto češće, a ipak ne baš često, bavila se i prikazivanjem pojedinih književnih djela i likova spisatelja. Prikazala je djela: Alekse Kokića, Klasovi pjevaju; Ive Lendića, Angelusi. Pisala je također i radove o piscima Pjesnik poniznosti (fra Gašpar Bujas), Sida Košutić i njezino djelo, Svećenik uvijeke (nadbiskupu Šariću prilikom 50 – godišnjice), Hans Christian Andersen. Štefa se okušala i u hagiografiji, pisanju života svetaca. Uz dvije posebne knjige, Blažena Imelda Lambertini i Sveta Katarina Sijenska napisala je i brojne kraće životopise svetaca: Ozane Kotorske, svetog Ivana od Križa, oca Karl-Maria Schillinga, svete Margarete Kotorske, Terezije Avilske, svetog Pavla, svetog Petra, svetog Jeronima i dr. Navođenjem ovih radova ušli smo već u područje autoričinog duhovnog književnog stvaranja. Surađujući u Duhovnom životu gđa. Jurkić je pisala i razmatranja o nekim vjerskim temama kao: I riječ je tijelom postala, Ja Katarina, službenica i ropkinja slugu Kristovih, Korizmena vizija, U hostiji kao i u nebu i druge.
Štefa je također napisala i roman Dvije krune iz doba Nikole Tavelića, a ulomak iz njega Popuhnul je tihi vjetar, objavljen je u Kalendaru svetog Ante 1941. godine. Prvu samostalnu knjigu Štefe Jurkić izdalo je godine 1927. Kolo hrvatskih književnika Legenda u bojama i druge priče i pripovijetke, a prvi njen roman Čipke Društvo svetog Jeronima u Zagrebu 1929. godine. Katolička kritika manje je pozornosti posvetila romanu Petnaest tornjeva (Zagreb 1934., izdalo Društvo svetog Jeronima). Ovaj je roman preveden i na češki jezik. Treći roman Štefe Jurkić zove se Plašt malog križara. I ovaj roman je izašao u češkom prijevodu. Zadnja objavljena knjiga Štefe Jurkić je Nevidljiva kraljica (povijesne priče iz bosanske Hrvatske)
Nepotpun popis:
- Legende u bojama i druge priče i pripovijetke (1927.)[1]
- Čipke (roman, 1929.)[2]
- Blažena Imelda Lambertini (hagiografijska proza, 1929., 2021.)[3]
- Petnaest tornjeva (roman, 1933., 1998.)[4]
- Sveta Katarina Sijenska (hagiografijska proza, 1934., 2021.)[5]
- Plašt malog križara (roman, 1939.)[6]
- Nevidljiva kraljica (pripovijetke, 1941., 1995.)[7]
- ↑ Štefa Jurkić, Legenda u bojama i druge priče i pripovijetke, Kolo hrvatskih književnika, Zagreb, 1927. (122 str.); Sadržaj: Legenda u bojama, Uminula melodija, Kako je Beato Angelico slikao mrtvu Giacintu, I riječ je tijelom postala, Mihal, Jairova kći, Četiri kćeri Filipove, Dvije bijele ruže i jedno obraćenje, Crkveni miš, Jedno prije podne i Posuda s anđeoskim smijehom
- ↑ Štefa Jurkić, Čipke, Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima, Zagreb, 1928. (128 str.)
- ↑ Štefa Jurkić, Blažena Imelda Lambertini dominikanka : 1321-1333, Duh života sam. dominikanaca, Zagreb, 1929., (70 str.); II. izdanje: Ognjište nakladna zadruga, Zagreb, 2021. (73 str.), ISBN 9789538133596
- ↑ Štefa Jurkić, Petnaest tornjeva : roman, Kuća dobre štampe, Zagreb, 1933. (175 str.); Pretisak: Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima (sv. Ćirila i Metoda), Zagreb, 1998. (246 str.), ISBN 9536111543
- ↑ Štefa Jurkić, Sv. Katarina Sijenska, Dominikanska naklada "Istina", Zagreb, 1934. (93 str.); II. izdanje: Ognjište, Zagreb, 2021. (113 str.), ISBN 9789538133626
- ↑ Štefa Jurkić, Plašt maloga križara : roman iz doba dječje križarske vojne, Knjižnica dobrih romana, Zagreb, 1937. (239 str.)
- ↑ Štefa Jurkić, Nevidljiva kraljica : povijesne priče iz bosanske Hrvatske : sa tri crteža i tri slike u bojama, Matica hrvatska, Zagreb, 1941. (117 str.); II. izdanje priredio Božidar Petrač, Alfa, Zagreb, 1995., ISBN 9531680523
- Sanja Lovrić, Globalni pokreti i njihov odraz u djelima za djecu Štefe Jurkić, u: Međunarodni stručno-znanstveni skup IX. dani Mate Demarina "Odgoj i obrazovanje između globalnog i lokalnog" : zbornik radova, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2008, ISBN 9789537210106, str. 199-212
- Vladimir Lončarević, Štefanija (Štefa) Jurkić - tišinom ovijena legenda, Glas Koncila, 15/2011.
- Mrežna mjesta