Štucanje

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje


Štucanje je kontrakcija ošita (lat. diaphragma) koja se ponavlja nekoliko puta u minuti. Kod ljudi, brz upliv zraka u pluća uzrokuje zatvaranje epiglotisa stvarajući karakterističan "hik" zvuk. U medicini je poznato kao sinkrono lepršanje ošita ili engleski synchronous diaphragmatic flutter (SDF). Latinski je naziv singultus. Štucanje nije voljan čin i obuhvaća poseban refleksni luk.[1] Napadi štucanja obično prestaju sami bez intervencija. Međutim, kronično štucanje može zahtijevati medicinski tretman.

Uzroci[uredi | uredi kôd]

Štucanje uzrokuju poremećaji središnjeg i perifernoga živčanog sustava počevši od podražaja ili povrede freničnog nerva (nervus phrenicus - živac ošita) do toksičnih i metaboličkih poremećaja navedenog sustava. Nastanu i nakon uzimanja alkoholnih i gaziranih pića i začinjene hrane. Smijeh i brzo jelo mogu biti uzrok štucanju. Kemoterapija je navedena kao jedan od uzroka štucanja.[2][3]

Filogenetska hipoteza[uredi | uredi kôd]

Christian Straus i suradnici sa Sveučilišta u Calgaryju pretpostavili su da je štucanje ostatak refleksa koji imaju vodozemci koji jednostavno gutaju zrak i vodu koristeći refleks koji odgovara refleksu štucanja kod sisavaca.[4] Kao potvrdu ovoj hipotezi navodi podatak da se tijekom fetalnog razvoja refleks štucanja razvije prije refleksa disanja. Prema tome štucanje bi bilo preteča normalne funkcije disanja.

Tretman[uredi | uredi kôd]

Štucanje

Problemi sa slušanjem datoteke? Pogledajte pomoć.

Obično prestaje bez terapije. Postoje brojni tretmani u narodu kao što su prepadanje, pijenje vode, žličice octa, maslaca od kikirikija i slično. Stavljanje šećera pod jezik citirano je 1971. u časopisu New England Journal of Medicine.[5]

Štucanje se liječi lijekovima ako je izraženo i ne prestaje spontano. U jedne djevojke štucanje je trajalo čak 5 tjedana bez prestanka.[6] Haloperidol (Haldol, anti-psihotik i sedativ), metoclopramide (Reglan, gastrointestinalni stimulant), i chlorpromazine (Thorazine, jak antipsihotik) se koriste za terapiju dugotrajnih i upornih štucavica. U težim i rezistentnim slučajevima, baclofen, anti-spasmodik, je ponekad potreban za supresiju štucanja. Učinkovit tretman sa sedativima često zahtijeva dozu koja pacijentu pomuti svijest i učini ga letargičnim. Stoga, liječiti singultus lijekovima nije moguće tijekom dužeg vremenskog perioda jer pacijent ne može voditi aktivan život dok prima navedene medikamente. Perzistentno i uporno štucanje zbog poremećene ravnoteže elektrolita, manjak kalija (hipokalemija i natrija hiponatremija) može se popraviti pijenjem pića koja sadrže natrij, kalij i bikarbonate. Karbonati olakšavaju resorpciju kalija, ali u nekih ljudi mogu izazvati štucanje.

Ocat kapan u nos je pomogao trogodišnjoj japanskoj djevojčici. Ocat može stimulirati stražnju stjenku ždrijela gdje se faringelni ogranak glosofaringealnog živca nalazi. To je aferentni dio refleksa štucanja.[7] Dr. Bryan R. Payne, neurogirurg s Louisiana State University u New Orleansu, imao je početnih uspjeha kada je ugradio stimulator nerva vagusa (živac lutalica) u gornji dio prsnog koša. Vagus je ritmično stimuliran električnim impulsima. Food and Drug Administration (FDA), služba za davanje uporabnih dozvola za lijekove i medicinsku opremu, odobrila je uporabu vagus simulatora za liječenje epilepsije (padavice) u pojedinih pacijenata.[8]

Socijalni i kulturološki aspekt[uredi | uredi kôd]

Amerikanac Charles Osborne štucao je 68 godina, od 1922. do 1990., što mu je omogućilo da se nađe u Guinnessovoj knjizi rekorda kao čovjek koji je najduže štucao.[9]

Tinejdžerica iz države Washington, Cheyenne Motland, štucala je oko 50 puta u minuti više od 5 tjedana.[10] Njen neurolog je sugerirao da možda boluje od Touretteovog sindroma, i da je štucanje upravo "tik" koji je osobitost ovog sindroma.[11]

Christopher Sands iz Ujedinjenog Kraljevstva je štucao tri godine dok nije otkriveno da ima tumor mozga. Nakon uklanjanja dvije trećine tumora štucanje je prestalo.[12]

Također pogledajte[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Wilkes, Garry. 2. kolovoza 2007. Hiccups. eMedicine. Medscape. Pristupljeno 22. travnja 2009.
  2. ↑ Hiccups, Information about Hiccups. Faqs.org. Pristupljeno 12. siječnja 2010.
  3. ↑ Hiccups: Adverse Reaction to Chemo. Annieappleseedproject.org. 15. svibnja 2002. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. lipnja 2010. Pristupljeno 12. siječnja 2010.
  4. ↑ Straus, C.; Vasilakos, K; Wilson, RJ; Oshima, T; Zelter, M; Derenne, JP; Similowski, T; Whitelaw, WA. Veljača 2003. A phylogenetic hypothesis for the origin of hiccough. BioEssays. 25 (2): 182–188. doi:10.1002/bies.10224. PMID 12539245. 10.1002/bies.10224. Pristupljeno 20. srpnja 2007. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  5. ↑ Boswell, Wendy. 25. ožujka 2007. MacGyver Tip: Cure hiccups with sugar. The People's Pharmacy (Lifehacker). Pristupljeno 30. studenoga 2009.
  6. ↑ Teen's hiccups stop after five weeks. ABC News Online. 2. ožujka 2007.
  7. ↑ Iwasaki, N. Svibanj 2007. Hiccup treated by administration of intranasal vinegar. No to Hattatsu. 39 (3): 202–5. PMID 17515134
  8. ↑ Schaffer, Amanda. 10. siječnja 2006. A Horrific Case of Hiccups, a Novel Treatment. New York Times. Pristupljeno 24. travnja 2008.
  9. ↑ Survivor of 68-Year Hiccup Spell Dies Sunrise Edition: 2.B. izdanje. Omaha World-Herald. 5. svibnja 1991.
  10. ↑ Florida girl hiccuping again after returning to school. msnbc.msn.com. 16. ožujka 2007.
  11. ↑ Hiccup Girl: "I have Tourette's". WTSP-TV, tampabays10.com. 10. siječnja 2008.
  12. ↑ So does holding your breath REALLY banish hiccups?. The Sun. 8. svibnja 2008.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Štucanje&oldid=6200411"