Štucanje

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Klasifikacija i vanjske poveznice
MKB-10 R06.6
MeSH D006606 (engl.)
Medscape 775746 (engl.)

Štucanje je kontrakcija ošita (lat. diaphragma) koja se ponavlja nekoliko puta u minuti. Kod ljudi, brz upliv zraka u pluća uzrokuje zatvaranje epiglotisa stvarajući karakterističan "hik" zvuk. U medicini je poznato kao sinkrono lepršanje ošita ili engleski synchronous diaphragmatic flutter (SDF). Latinski je naziv singultus. Štucanje nije voljan čin i obuhvaća poseban refleksni luk.[1] Napadi štucanja obično prestaju sami bez intervencija. Međutim, kronično štucanje može zahtijevati medicinski tretman.

Uzroci[uredi | uredi kôd]

Štucanje uzrokuju poremećaji središnjeg i perifernoga živčanog sustava počevši od podražaja ili povrede freničnog nerva (nervus phrenicus - živac ošita) do toksičnih i metaboličkih poremećaja navedenog sustava. Nastanu i nakon uzimanja alkoholnih i gaziranih pića i začinjene hrane. Smijeh i brzo jelo mogu biti uzrok štucanju. Kemoterapija je navedena kao jedan od uzroka štucanja.[2][3]

Filogenetska hipoteza[uredi | uredi kôd]

Christian Straus i suradnici sa Sveučilišta u Calgaryju pretpostavili su da je štucanje ostatak refleksa koji imaju vodozemci koji jednostavno gutaju zrak i vodu koristeći refleks koji odgovara refleksu štucanja kod sisavaca.[4] Kao potvrdu ovoj hipotezi navodi podatak da se tijekom fetalnog razvoja refleks štucanja razvije prije refleksa disanja. Prema tome štucanje bi bilo preteča normalne funkcije disanja.

Tretman[uredi | uredi kôd]

Štucanje

Problemi sa slušanjem datoteke? Pogledajte pomoć.

Obično prestaje bez terapije. Postoje brojni tretmani u narodu kao što su prepadanje, pijenje vode, žličice octa, maslaca od kikirikija i slično. Stavljanje šećera pod jezik citirano je 1971. u časopisu New England Journal of Medicine.[5]

Štucanje se liječi lijekovima ako je izraženo i ne prestaje spontano. U jedne djevojke štucanje je trajalo čak 5 tjedana bez prestanka.[6] Haloperidol (Haldol, anti-psihotik i sedativ), metoclopramide (Reglan, gastrointestinalni stimulant), i chlorpromazine (Thorazine, jak antipsihotik) se koriste za terapiju dugotrajnih i upornih štucavica. U težim i rezistentnim slučajevima, baclofen, anti-spasmodik, je ponekad potreban za supresiju štucanja. Učinkovit tretman sa sedativima često zahtijeva dozu koja pacijentu pomuti svijest i učini ga letargičnim. Stoga, liječiti singultus lijekovima nije moguće tijekom dužeg vremenskog perioda jer pacijent ne može voditi aktivan život dok prima navedene medikamente. Perzistentno i uporno štucanje zbog poremećene ravnoteže elektrolita, manjak kalija (hipokalemija i natrija hiponatremija) može se popraviti pijenjem pića koja sadrže natrij, kalij i bikarbonate. Karbonati olakšavaju resorpciju kalija, ali u nekih ljudi mogu izazvati štucanje.

Ocat kapan u nos je pomogao trogodišnjoj japanskoj djevojčici. Ocat može stimulirati stražnju stjenku ždrijela gdje se faringelni ogranak glosofaringealnog živca nalazi. To je aferentni dio refleksa štucanja.[7] Dr. Bryan R. Payne, neurogirurg sa Louisiana State University u New Orleansu, imao je početnih uspjeha kada je ugradio stimulator nerva vagusa (živac lutalica) u gornji dio prsnog koša. Vagus je ritmično stimuliran električnim impulsima. Food and Drug Administration (FDA), služba za davanje uporabnih dozvola za lijekove i medicinsku opremu, odobrila je uporabu vagus simulatora za liječenje epilepsije (padavice) u pojedinih pacijenata.[8]

Socijalni i kulturološki aspekt[uredi | uredi kôd]

Amerikanac Charles Osborne štucao je 68 godina, od 1922. do 1990., što mu je omogućilo da se nađe u Guinnessovoj knjizi rekorda kao čovjek koji je najduže štucao.[9]

Tinejdžerica iz države Washington, Cheyenne Motland, štucala je oko 50 puta u minuti više od 5 tjedana.[10] Njen neurolog je sugerirao da možda boluje od Touretteovog sindroma, i da je štucanje upravo "tik" koji je osobitost ovog sindroma.[11]

Christopher Sands iz Ujedinjenog Kraljevstva je štucao tri godine dok nije otkriveno da ima tumor mozga. Nakon uklanjanja dvije trećine tumora štucanje je prestalo.[12]

Također pogledajte[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Wilkes, Garry (2. kolovoza 2007.). Hiccups. eMedicine. Medscape pristupljeno 22. travnja 2009.
  2. ↑ Hiccups, Information about Hiccups. Faqs.org pristupljeno 12. siječnja 2010.
  3. ↑ Hiccups: Adverse Reaction to Chemo. Annieappleseedproject.org (15. svibnja 2002.) pristupljeno 12. siječnja 2010.
  4. ↑ Straus, C. (February 2003). "A phylogenetic hypothesis for the origin of hiccough". BioEssays 25 (2): 182–188. Identifikator: 10.1002/bies.10224 pristupljeno 20. srpnja 2007.
  5. ↑ Boswell, Wendy. "MacGyver Tip: Cure hiccups with sugar", The People's Pharmacy (Lifehacker), objavljeno 25. ožujka 2007. pristupljeno 30. studenoga 2009.
  6. ↑ "Teen's hiccups stop after five weeks", ABC News Online, objavljeno 2. ožujka 2007.
  7. ↑ Iwasaki, N, et al. (May 2007). "Hiccup treated by administration of intranasal vinegar". No to Hattatsu 39 (3): 202–5 pristupljeno 24. travnja 2008.
  8. ↑ Schaffer, Amanda. "A Horrific Case of Hiccups, a Novel Treatment", New York Times, objavljeno 10. siječnja 2006. pristupljeno 24. travnja 2008.
  9. ↑ "", Omaha World-Herald, objavljeno 5. svibnja 1991.
  10. ↑ "Florida girl hiccuping again after returning to school", msnbc.msn.com, objavljeno 16. ožujka 2007.
  11. ↑ "Hiccup Girl: "I have Tourette's"", WTSP-TV, tampabays10.com, objavljeno 10. siječnja 2008.
  12. ↑ "So does holding your breath REALLY banish hiccups?", The Sun, objavljeno 8. svibnja 2008.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Štucanje&oldid=4477256"