Šurabil

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Šurabil
(perz.) شورابیل
Shorabil Lake.JPG
Panorama sjeverne obale Šurabila
Lokacija Flag of Iran.svg Iran, Ardabilska pokrajina
Koordinate 38°12′48″N 48°16′58″E / 38.21333°N 48.28278°E / 38.21333; 48.28278Koordinate: 38°12′48″N 48°16′58″E / 38.21333°N 48.28278°E / 38.21333; 48.28278
Površina 1,7 km²
Zapremina 0,014 km³
Najveća dubina 10 m
Nadmorska visina 1365 m
Najveća širina 2,2 km
Najveća dužina 1,05 km
Vrsta jezera tektonsko, slano
Obalni gradovi Ardabil
Šurabil na karti Iran
Šurabil
Šurabil
Lokacija Šurabila u Iranu

Šurabil (perz. شورابیل, također i Šur-Ab ili Šurabi, dosl. rasolska voda) je slano jezero u Ardabilskoj pokrajini na sjeverozapadu Irana, oko 2,0 km jugozapadno od središta grada Ardabila. Jezero ima površinu do 170 ha, dubinu do 10 m i zapremninu do 14 milijuna , no navedene vrijednosti kao i salinitet mogu oscilirati ovisno o godišnjem dobu i navodnjavanju iz Baleklu-Čaja. Nadmorska visina jezera iznosi 1365 m, a vodom se prirodnim putem napaja prvenstveno padalinama i lokalnim brdskim potocima koji mu pritječu sa sjevera. Područja oko jezera sve se više urbaniziraju i danas se uz njegove obale nalazi niz obrazovnih, kulturnih, stambenih, rekreacijskih i turisitčkih objekata.

Zemljopis[uredi | uredi kôd]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Zemljopis Irana
Šurabil se nalazi na krajnjim sjevernim padinama brdovitog lanca smještenog između Sabalana i Taleškog gorja koji se pružna u smjeru sjeveroistokjugozapad. Jezero je tektonskog podrijetla i njegova kotlina oblikovana je tijekom ranog kvartara, dok se voda akumulirala kroz posljednje ledeno doba zahvaljujući količini padalina većoj od evaporacije. Podloga jezera sastoji se uglavnom od karbonatne gline s argilitom, iznad koje se na zapadu nalaze sedimenti pijeska. Zapadna podloga jezera sastoji se od gipsa i anihidrita, a istočna od travertinskih stijena. Oko 700 m sjeverozapadno od Šurabila protječe rijeka Baleklu-Čaj, a oko 2,9 km istočno nalazi se susjedno umjetno jezero Pilas-e Sahran-Gol. Oblik jezera je izdužen i proteže se duljinom od 2,2 km u smjeru sjeveroistokjugozapad, a širina mu oscilira između 0,65 i 1,05 km. Litoralni pojas najstrmiji je prema sjeverozapadu odnosno najblaži prema jugu gdje se nalaze aluvijalne terase oblikovane sezonskim potokom. Površina mu iznosi do 1,7 km², a nadmorska visina 1365 m.

Širenjem Ardabila koncem 20. stoljeća područja sjeverno i istočno od jezera su urbanizirana, a taj se proces nastavlja i dan danas. Uz istočnu obalu nalazi se kampus Sveučilišta Mohakek Ardabili u sklopu kojeg se nalazi i sveučilišna knjižnica, dok su uz sjevernoistočnu obalu smješteni muzej i Ardabilska središnja knjižnica. Zapadno od jezera nalazi se gradsko naselje Šahrak Naderi, južno Šahrak Kosar sa stambenim objektima, a uz sjevernu obalu smješteni su park, rekreacijski i zabavni sadržaji. Početkom 21. stoljeća pokrenut je veliki projekt uređenja obale i pripadajućih sadržaja na koji se planira utrošiti oko 750 milijuna USD. Jezero okružuje Šurabilska ulica koja se na sjeveroistoku nadovezuje na aveniju Danešgah, odnosno prema jugozapadu na državnu cestu 16.

Hidrologija[uredi | uredi kôd]

Šurabil se hidrološki tradicionalno klasificira pod kaspijski slijev, a uži slijev s Šurabilom u žarištu obuhvaća usko područje od oko 25 km² i proteže se oko 18 km prema brdskom jugu. Granični sljevovi uključuju porječje Ardabil-Ruda (uključujući slijev umjetnog jezera Pilas-e Sahran-Gola) na istoku, te porječje Baleklu-Čaja na zapadu s kojim je najviše hidrogeološki povezan. Obje navedene rijeke pritoci su Karasua koji se preko Arasa i Kure nadovezuje na Kaspijsko jezero. Nadmorska visina na području jezerskog slijeva kreće se od 1365 do najviše 1830 m na južnom brdskom lancu, a njime prevladava sredozemna klima (Csa) s prosječnom godišnjom količinom padalina od 300 mm. Prosječna temperatura zraka kreće se od najmanje −7,9°C tijekom siječnja do najviših 25°C u srpnju. Tijekom najhladnijih zima površina jezera zaleđena je od prosinca do ožujka. Šurabil je do 2000-ih godina bio jedno od devet jezera s najvišim stupnjem saliniteta i njegove obale bile su prekrivene debelim naslagama soli (uglavnom CaCO3 i MgCO3) koje je lokalno stanovništvo koristilo u terapeutske svrhe. Međutim, izgradnjom kanala kojim je povezan sa slatkovodnim Baleklu-Čajom, njegove limnološke osobine bitno su promijenjene. Usporedno istraživanje kakvoće vode iz 2009. u odnosu na 1999. godinu pokazala su smanjenje ukupne otopljene tvari bikarbonata (HCO3) sa 5,5 na 3,5 mEq/L, kalcija (Cl) 95 na 3,1, natrija (Na) 109 na 7,1, magnezija (Mg) 35,5 na 2,2, te sulfata (SO4) 71 na 3,5 mEq/L. Najveća prirodna dubina zbog navodnjavanja Baleklu-Čaja povećana je sa 8,07 na 10 m, a zapremnina na maksimalnih 14 milijuna . Vrijednosti pH kreću se iznad 7,0, a tlo sadrži 3,0-12 % organskog materijala. Na jezeru je izmjereno prirodno ionizirajuće zračenje od prosječno 331 μSv/h (min. 120; maks. 707 μSv/h).

Flora i fauna[uredi | uredi kôd]

Vista-xmag.pngPodrobniji članci o temama: Flora i fauna Irana
Flora i fauna Šurabila određene su prvenstveno visokim stupnjem saliniteta, a u novije vrijeme bitnu ulogu igraju urbanizacija i drugi ljudski čimbenici. Široko rasprostranjena biljka u okolici jezera je aromatska Trigonella caerulea iz porodice mahunarki. Šurabil je migracijska stranica brojnim pticama selicama koje uključuju i desetak jedinki žutokljunih (Cygnus cygnus) i crvenokljunih labudova (Cygnus olor), te 180 patka ledara (Clangula hyemalis) koje ga posjećuju tijekom zime.

U jezeru je identificirano pet koljena odnosno 54 roda fitoplanktona. Njihova gustoća najveća je tijekom ljeta, a prevladavajući taksoni su Chlorophyta (62,5 %), Cyanophyta (33,5 %), Bacillariophyta (3,5 %), Euglenophyta (0,4 %) i Pyrrophyta (0,1 %). Među šurabilskim zooplanktonima identificirana su tri koljena odnosno 26 rodova čija je gustoća također najveća tijekom ljeta, a najzastupljeniji taksoni su Ciliophora (51 %), Rotatoria (43,8 %), te Arthropoda, Copepoda i Cladocera (zajedno 5,1 %). Hidrobiološka istraživanja pokazuju da je Šurabil nekada imao potencijal i prikladne planktonske vrste za hranjenje ribe. Identificirani planktoni prema sistematici su:

Zbog povećanja bioraznolikosti i razvoja športskog ribolova, u Šurabilu je 2012. godine introducirano 100.000 jedinki prilagodljive kalifornijske pastrve (Oncorhynchus mykiss). Između 2002. i 2006. godine u jezero je pušteno i 15.000 jedinki barskog raka (Astacus leptodactylus). Prvo mitarenje kod muških jedinki započinje u svibnju kada se temperatura vode penje do 14°C i završava sredinom lipnja, a drugo muško i ujedno prvo žensko počinje u listopadu kada temperatura iznosi oko 17°C. Njihovo razmnožavanje počinje u prosincu i traje do sredine lipnja. Kasnih 1980-ih u jezeru je zabilježena partenogenetska artemija koja se danas smatra izumrlom.

Popularna kultura[uredi | uredi kôd]

U popularnoj kulturi, Šurabil se pojavljuje kao jedno od glavnih mjesta radnje Simfonije mrtvih (perz. Samfoni-e mordagān; engl. prijevod Symphony of the Dead), novele iranskog književnika A. Maroufija iz 1989. godine. Glavni likovi izmišljene priče su dva brata − pjesnik Aidin Urhani koji je zbog trovanja izgubio razum i oronuo luta kavanama uz obale Šurabila, te Urhan koji ga truje i opsjednut je njegovim ubojstvom. Jezero pri završetku radnje postaje mjestom zločina.

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Literatura[uredi | uredi kôd]

Ostali projekti
Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Šurabil

http://www.shorabil.com/