Prijeđi na sadržaj

Željko Čajkovski

Izvor: Wikipedija
Željko Čajkovski
Osobni podatci
Puno ime Hinko Željko Čajkovski
Rođenje 5. svibnja 1925.
Zagreb, Hrvatska
Smrt 11. studenoga 2016.
München, Njemačka
Pozicija napadač
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1942.1945.
1945.1956.
1956.1958.
1958.1960.
HAŠK
Dinamo Zagreb
Werder Bremen
1. FC Lichtenfels (igrač/trener)

0194 00(78)
Reprezentativna karijera**
1947.1951. Jugoslavija 0019 00(12)
Trenerska karijera
1964.1966.
1967.1969.
1971.1974.
1974.
1975.
SpVgg Fürth
Borussia Neunkirchen
SSV Ulm 1846
VfR Heilbronn
Wacker 04 Berlin
Osvojene medalje
nogomet
Olimpijske igre
srebroLondon 1948.Jugoslavija
Portal o životopisima
Portal o nogometu
Dinamo Zagreb s Kupom maršala Tita 1951. U gornjem redu su Josip Drago Horvat, Branko Režek, Franjo Wölfl (kapetan), Božidar Senčar, Tomislav Crnković, Željko Čajkovski i Aleksandar Benko; a u donjem redu Dragutin Cizarić, Branko Stinčić, Ivica Horvat i Dionizije Dvornić

Željko Čajkovski (Zagreb, 5. svibnja 1925.München, 11. studenoga 2016.), bio je hrvatski nogometaš i nogometni trener, osvajač srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Londonu 1948. godine. Mlađi je brat hrvatskoga nogometaša Zlatka Čajkovskoga. Diplomirani ekonomist.[1][2]

Igračka karijera

[uredi | uredi kôd]

Klupska karijera

[uredi | uredi kôd]

Igrao je za hrvatske klubove HAŠK (1942. – 1945.) i Dinamo Zagreb (1945. – 1956.) te za njemačke Werder Bremen (1956. – 1958.) i 1. FC Lichtenfels. Sa zagrebačkim Dinamom osvojio je 2 prvenstva Jugoslavije (1947./48. i 1953./54.) i jedan kup (1951.).

Reprezentativna karijera

[uredi | uredi kôd]

Za nogometnu reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 19 utakmica i postigao 12 pogodaka.[1] Prvi put za Jugoslaviju nastupio je 1947. godine protiv Čehoslovačke (1:3) u Pragu, a posljednji put 1951. godine protiv Švicarske (7:3) u Beogradu.[1] Na Olimpijskim igrama 1948. godine u Londonu odigrao je četiri utakmice za olimpijsku reprezentaciju Jugoslavije i postigao tri pogotka.[3]

Javnost ga pamti kao strijelca jednog od najznačajnijih pogodaka u povijesti jugoslavenskoga nogometa. U kvalifikacijama za nastup na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1950. godine u Brazilu, tadašnja Jugoslavija odigrala je dvije kvalifikacijske utakmice s Francuskom. Obje su završile rezultatom od 1:1. Zbog toga je odigrana majstorica na neutralnom terenu, u Firenci, 11. prosinca 1949. godine. Nakon regularnog tijeka utakmice rezultat je bio 2:2. Potom u produžetku, u 114. minuti, Željko Čajkovski postigao je pogodak kojim je Jugoslaviji omogućio odlazak na Svjetsko prvenstvo u Brazil.[1] Na tome Svjetskome prvenstvu 1950. godine u Brazilu igrao je u tri utakmice te protiv Meksika u skupini postigao dva pogotka u pobjedi od 4:1.[3]

Trenerska karijera

[uredi | uredi kôd]

Počeo je kao igrač/trener u 1. FC Lichtenfelsu. Poslije je od 1964. do 1966. godine trenirao Spvgg Fürth te Borussiju Neunkirchen, od 1967. do 1969. godine, u drugom njemačkom razredu te jednu sezonu Borussiju Neunkirchen u Bundesligi a koju je sezonu prije toga i uveo u najviši razred njemačkoga nogometa. Od 1971. do 1974. godine trenirao je SSV Ulm 1846 u trećem razredu osvojivši prvenstvo dva puta, no nije postigao promociju s tim klubom. U prvome dijelu sezone 1974./75. trenirao je VFR Heilbronn, a u drugome dijelu, Wacker 04 Berlin oba dva u drugom njemačkom razredu. U Njemačkoj je završio Visoku trenersku školu u Kölnu.[4]

Priznanja

[uredi | uredi kôd]

Igračka

[uredi | uredi kôd]

Individualna

[uredi | uredi kôd]
  • Dobitnik je Srebrene plakete NSJ.[1]

Klupska

[uredi | uredi kôd]

Dinamo Zagreb

Reprezentativna

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]


Članak Željko Čajkovski koji govori o hrvatskom nogometašu je mrva. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.