Željko Mijač

Željko Mijač
Osobni podatci
Puno ime	Željko Mijač
Rođenje	13. siječnja 1954.
Smrt	14. veljače 2022.
Pozicija	navalni vezni
Mlađi uzrasti
	Hajduk
Igračka karijera*
Trenerska karijera
1995.-1999.; 1999.; 2005.–2007.; 2010.; 2010–2011.; 2011–2013.; 2015.; 2015.-2022.	Standard de Liège (pomoćnik); Standard de Liège; reprezentacija Bahreina (pomoćnik); HNK Hajduk Split (pomoćnik); Persepolis Teheran (pomoćnik) ; Rah-Ahan Teheran (pomoćnik); NK Zadar (pomoćnik); Saba Qom - Iran (pomoćnik)
	Portal o životopisima
	Portal o športu

Željko Mijač (Split, 13. siječnja 1954. – 14. veljače 2022.), bivši hrvatski nogometaš, potom trener, bio član takozvane "zlatne generacije" splitskog Hajduka u vrijeme njenih najvećih uspjeha.

Igračka karijera[uredi | uredi kôd]

U dresu Hajduka osvojio dva prvenstva Jugoslavije (1973./74. i 1974./75.) i tri kupa (1973., 1974. i 1975./76.), od čega je dva puta nastupio u finalnim utakmicama - 1973. (u prvoj od dvije finalne utakmice, odigranoj u Splitu, po formatu dvostrukog finala, primijenjenom samo te godine) i 1976. u Beogradu. Oba puta je počeo u startnoj postavi, ali je zamijenjen. Igrao je i dao gol u utakmici Kupa prvaka, kada je 23. listopada 1974. u Splitu poražen Saint-Étienne rezultatom 4:1. Nije nastupio u revanšu, kad je Hajduk poražen rezultatom 1:5. Također je i naredne godine igrao u četvrtfinalnoj utakmici protiv PSV-a u Splitu, koju je Hajduk dobio rezultatom 2:0, a nije igrao u revanšu, izgubljenom rezultatom 0:3. Kako je to bilo vrijeme kad je momčad Hajduka bila sastavljena od velikih asova, nije često bio u prvoj postavi, ali je bio redovan na klupi i vrlo često ulazio kao zamjena, pa je imao relativno veliku minutažu. Međutim, čak i kada je bio starter, a i kad je ulazio kao zamjena, rijetko se događalo da je mogao igrati na svojoj prirodnoj poziciji u napadu, nego je odrađivao zadatke u bilo kojoj ulozi za kojom bi se ukazala potreba.

Statistika u Hajduku^[1]

Natjecanje	Nastupi	Zgoditci
Prvenstvo	65	12
Kup	12	7
Superkup	0	0
Međunarodne	6	4
Splitski podsavez	0	0
Ukupno	83	23
Prijateljske	63	17
Sveukupno	146	40

U želji da bude siguran starter i da igra na poziciji koja mu najviše odgovara, nakon tri godine u Hajduku, prešao je u Rijeku, u kojoj je proveo pet sezona, a potom je karijeru nastavio u Francuskoj.

Trenerska karijera[uredi | uredi kôd]

Po okončanju igračke karijere, počeo se baviti trenerskim poslom i bio je pomoćnik mnogim trenerima, poput Tomislava Ivića, Stanka Poklepovića, Luke Peruzovića i Ivana Katalinića.