Želučani inhibicijski peptid

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Želučani inhibicijski peptid (engl. gastric inhibitory polypeptide - GIP) ili glukoza-ovisni inzulotropni peptid je hormon probavnog sustava koji se ubraja u skupinu inkretina.

Sinteze i prijenos[uredi | uredi kôd]

GIP je biološki aktivana peptid koji se sastoji od 42 aminokiseline, a nastaje iz proprotein koji sadrži 153 aminokiselina. GIP se stvara u K-stanicama sluznice dvanaesnik i jejunuma, poput svih ostalih endokrinih hormona prenosi se krvotokom, a receptori za njega se nalazi na beta-stanicama lagerhausovih otočića gušterače.

Uloga[uredi | uredi kôd]

Za želučani inhibicijski peptid se dugo smatralo da neutralizira želučanu kiselinu kako bi se zaštitilo tanko crijevo, tako da smanjuje motilitet probavnog sustava i lučenje želučane kisline. Kasnije se otkrilo da GIP i ima takve učinke, ali samo u količinama višim od normalnih fizioloških, te da se taj učinak ostvaruje preko sličnog hormona koji se naziva sekretin. Sada se smatra da je funkcija GIP-a pojačavanje izlučivanja inzulina, za koju je glavni podražaj hiperosmolarnost glukoze u dvanaesniku.[1] Od ovoga otkrića istraživači radije koriste naziv glukoza-ovisni inzulotropni peptid, iako zadržavaju kraticu GIP.

Reference[uredi | uredi kôd]

  1. Thorens B. 1995. Glucagon-like peptide-1 and control of insulin secretion. Diabète & métabolisme. 21 (5): 311–8. PMID 8586147