Prijeđi na sadržaj

Žena kojoj sam čitao (2008.)

Ovo je jubilarni 56.000 članak. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Žena kojoj sam čitao
Omot DVD-a filma Žena kojoj sam čitao
Naslov izvornika
The Reader/Der Vorleser
RedateljStephen Daldry
ProducentAnthony Minghella
Sydney Pollack
Scott Rudin
ScenaristDavid Hare
Glavne ulogeKate Winslet
Ralph Fiennes
David Kross
Alexandra Maria Lara
Lena Olin
Bruno Ganz
GlazbaNico Muhly
SnimateljChris Menges
Roger Deakins
MontažaClaire Simpson
DistributerThe Weinstein Company
Godina izdanja2008.
Trajanje124 min.
Država SAD
Njemačka
Jezikengleski
Žanrdramski film
Proračun$40.000.000
Mrežna stranica
Profil na IMDb-u
Portal o filmu

Žena kojoj sam čitao (engleski: The Reader, njemački: Der Vorleser) je američko-njemački dramski film iz 2008. godine, redatelja Stephena Daldryja. Scenarij je napisao David Hare, prema istoimenom književnom predlošku Bernharda Schlinka.

Priča prati Michaela Berga, berlinskog odvjetnika koji je kao tinejdžer krajem 1950-ih imao ljubavnu vezu sa starijom ženom, Hannom Schmitz, za koju se osam godina kasnije doznalo da je bila čuvar u logoru Auschwitz. Berg kao student prava prati Hannino suđenje, ali se ne usuđuje otkriti njezinu tajnu, koja bi joj mogla pomoći u sudskom procesu.

Glavne su zvijezde filma Kate Winslet i gotovo anonimni mladi njemački glumac David Kross.[1] Winslet je za svoj nastup pobrala brojne pohvale i nagrade, uključujući i Oscara za najbolju glavnu glumicu za 2008.

Dva producenta filma, Anthony Minghella i Sydney Pollack, preminuli su prije premijere. Film je posvećen obojici.

Radnja

[uredi | uredi kôd]

Radnja započinje 1995. u Berlinu. Sredovječni odvjetnik Michael Berg (Ralph Fiennes) prisjeća se svog dječaštva 1958. godine. Petnaestogodišnji Michael (David Kross) silazi s tramvaja jer se ne osjeća dobro te luta ulicama. Hanna Schmitz (Kate Winslet), 36-godišnja kondukterka iz tramvaja, pomogne mu i odvede ga doma. Michaelu je dijagnosticiran šarlah te mora mirovati tri mjeseca. Nakon što se oporavio, posjećuje Hannu kako bi joj se zahvalio za pomoć. Međutim, ona ga zavede i oni započnu seksualnu vezu.

Tijekom njihove veze u njezinom stanu, Michael Hanni čita razna književna djela o kojima uči u školi, između ostalog Homerovu "Odiseju", Twainove "Pustolovine Huckleberryja Finna" i Čehovljevu pripovijetku "Dama sa psetancetom". Michael se zaljubi u Hannu, no ona jednog dana jednostavno nestane bez traga.

Radnja dalje prati Michaela kao studenta prava na sveučilištu Heidelberg, godine 1966. Studenti profesora Rohla (Bruno Ganz), preživjelog logoraša, prisustvuju suđenju članicama SS odreda, koje su dopustile da 300 židovskih logorašica izgori u zapaljenoj crkvi, nakon evakuacije Auschwitza 1944. godine. Michael na svoj užas otkriva da je Hanna jedna od optuženih. Pod dojmom te spoznaje, posjećuje Auschwitz te nijemo razgledava barake i plinske komore.

David Kross kao mladi Michael Berg

Ključni svjedok tužiteljstva na suđenju je Ilana Mather (Alexandra Maria Lara), autorica knjige u kojoj je opisala kako su ona i njezina majka preživjele logor. Nakon njezinog iskaza, Hanna priznaje da je kao stražar u logoru vršila odabir kojih će deset žena umrijeti taj mjesec. Također se dozna da je Hanna zahtijevala od nekih logorašica da joj čitaju. Nakon što je optužena da je sastavila izvješće o požaru, koji tužiteljstvu služi kao krunski dokaz o njezinoj krivnji, Hanna isprva to pobija, a poslije priznaje da ga je sastavila. Nakon čitanja presude, ostale su čuvarice osuđene na po nekoliko godina, a Hanna na doživotni zatvor.

Istina je ipak drugačija, a to tada shvaća i Michael: Hanna je nepismena i radije će provesti život u zatvoru, nego to priznati. Michael se pak ne uspijeva prisiliti da iznese činjenice koje bi spasile Hannu, jer bi time i njihova veza izašla na vidjelo. On se ženi kolegicom s fakulteta Marthom (Karoline Herfurth) i s njom ima kćer. Nakon nekoliko godina se razvodi, ne uspjevši sa suprugom ostvariti prisnost zbog emotivnih rana iz prošlosti. Nakon selidbe pronalazi knjige iz razdoblja veze s Hannom; počinje ih snimati na kazetofon i slati vrpce Hanni u zatvor. Ona polako počinje učiti čitati i pisati te piše pisma Michaelu, no on joj ne otpisuje niti je posjećuje.

Godine 1988. socijalna radnica posjećuje Michaela, kako bi ga zamolila da pomogne Hanni da se snađe u vanjskom svijetu, pošto je ona odslužila svoju kaznu. Michael nevoljko pristaje i posjećuje Hannu u zatvoru, no daje joj do znanja da ne želi imati nikakav kontakt s njom. Ona se potom, večer prije nego što bi trebala biti puštena objesi u svojoj ćeliji.

Michael putuje u New York, gdje se susreće s Ilanom (Lena Olin), kojoj priznaje svoju vezu s Hannom te činjenicu da je ona bila nepismena, kao i da je u oproštajnom pismu ostavila svoju ušteđevinu Ilani. Ilana odbija novac, ali predlaže da ga Michael uplati na račun neke udruge za borbu protiv nepismenosti.

Na kraju filma Michael posjećuje Hannin grob zajedno s kćeri Julijom i prvi joj put priča svoju priču.

Glumci

[uredi | uredi kôd]

Produkcija

[uredi | uredi kôd]

U travnju 1998. Miramax je otkupio prava na književni predložak pisca Bernharda Schlinka.[2] Snimanje je studio The Weinstein Company (koji se 2005. izdvojio iz Miramaxa) započeo u rujnu 2007. godine, kada je i Stephen Daldry izabran za redatelja, a Ralph Fiennes za glavnog glumca.[3][4] Daldry, engleski kazališni i filmski redatelj, imao je iza sebe hvaljene Billyja Elliota i Sate. Kate Winslet je isprva odbila ulogu Hanne zbog drugih obveza pa je uloga dodijeljena Nicole Kidman.[5] Ipak, nakon što je u siječnju 2008. Kidman napustila projekt zbog trudnoće, uloga je ponovo ponuđena Winslet, a ova ju je prihvatila.[6]

Film se snimao na lokacijama u Njemačkoj i Poljskoj, a zadnja je klapa pala 14. srpnja 2008. u Kölnu.[7] Producenti su za projekt od njemačke vlade dobili 718.752 dolara.[8] Ukupno su braća Weinstein iz Njemačke dobili oko 4,1 milijun dolara.[9]

Premda je prvotno zamišljeno da film bude na njemačkome, pisac Schlink je inzistirao da bude na engleskome, kako bi se naglasilo da neke od tema filma nisu specifične samo za Njemačku. Daldry i scenarist David Hare su sa Schlinkom putovali lokacijama iz romana, gledali dokumentarne filmove o razdoblju nakon rata te čitali knjige o ženama koje su bile SS-ovi čuvari u logorima. Svi glumci u filmu govore engleski s njemačkim akcentom, koji je sličan onome iz humoristične serije "'Allo 'Allo!", a sve kako bi se uskladili s naglaskom Davida Krossa, koji je engleski naučio za potrebe uloge u filmu.[5]

Tijekom snimanja, Chris Menges je zamijenio Rogera Deakinsa kao glavni snimatelj, a producent Scott Rudin je napustio projekt zbog sukoba oko datuma izlaska filma te je maknut sa špice.[10]

Glazba

[uredi | uredi kôd]

Autor glazbe za film je mladi američki skladatelj Nico Muhly, koji je na većem dijelu soundtracka koristio klavirsku glazbu upotpunjenu gudačima, flautama i oboama. Glazba, koja je nenametljiva i diskretno prati radnju filma,[11] dobila je dobre recenzije kritičara.[12] Za skladanje glazbe su, osim Muhlyja, u konkurenciji bili i za Oscara nominirani Španjolac Alberto Iglesias i mladi hrvatski skladatelj Ozren K. Glaser.[13][14][15]

Reakcije

[uredi | uredi kôd]

Kritike

[uredi | uredi kôd]
Scena iz filma u kojoj Michael čita Hanni u kadi. Film je uzburkao duhove između ostalog i po pitanju dječje pornografije, što su autori odlučno zanijekali.

Winslet je za svoj nastup dobila mnoge pohvale, premda su neki kritičari, kao Marko Njegić iz Slobodne Dalmacije, smatrali da je ta uloga slabija od one u Putu oslobođenja.[16] Film je na Rotten Tomatoes dobio umjereno pozitivne kritike (oko 62%). Časopis "Variety" je napisao da je "film dobro režiran i dramatiziran, ali da mu fali života."[17] Manohli Dargis, filmskoj kritičarki The New York Timesa nije se svidjela struktura filma, rađena kroz prisjećanja glavnog lika, kao ni tendencija umjetničkog pristupa užasnim temama.[18]

Kritičar Patrick Goldstein iz Los Angeles Timesa napisao je da je "najveći problem filma taj da ne uspijeva dočarati jezoviti intenzitet vlastite tematike" kao i da je film naišao na mlak prijem kod filmske kritike.[19] Ron Rosenbaum je kritizirao usredotočenost filma na Hanninu nepismenost, u usporedbi s bešćutnošću čina koji je ona počinila.[20] Kirk Honeycutt iz The Hollywood Reportera bio je velikodušniji, napisavši da je riječ "dobro ispričanom filmu o odrastanju".[21] Pohvalio je Winslet i Krossa, te Lenu Olin i Bruna Ganza za "hrabre, intenzivne i nezaboravne izvedbe".[21] Također je pohvalio snimatelje Chrisa Mengesa i Rogera Deakinsa.[21]

Kritičarka Huffington Posta, Thelma Adams otišla je toliko daleko da je autore filma optužila za promicanje dječje pornografije.[22] Scenarist David Hare je optužbe odbio s gnušanjem, naglasivši da je ekipa strogo pazila da se film ne pretvori u nešto slično.[23]

Film su brojni kritičari svrstali u "top 10" filmova 2008.[24]

Zarada

[uredi | uredi kôd]

Film je u američka kina stigao 10. prosinca 2008. i u prva je tri dana prikazivanja zaradio 168.051 dolar. U svjetsku je distribuciju krenuo 30. siječnja 2009. te je do 1. rujna zaradio oko 109.000.000 dolara širom svijeta.[25]

Nagrade i nominacije

[uredi | uredi kôd]

Film je dobitnik brojnih nagrada i priznanja. Kate Winslet je dobila Oscara za najbolju glavnu glumicu, nakon što je prije toga za istu ulogu nagrađena Zlatnim globusom za najbolju sporednu glumicu. To se dogodilo jer su braća Weinstein odlučili "sniziti" kategoriju kako bi Winslet dali šansu da osvoji Zlatni globus za najbolju glumicu u drami za ulogu u filmu Put oslobođenja pa je na kraju Winslet ponijela oba Zlatna globusa. Na novinskoj konferenciji nakon dodjele Oscara Winslet je priznala da je "vježbala izraze lica da ne izgleda nesretno ako još jednom izgubi", s obzirom na to da joj je to bila šesta nominacija za prestižnu nagradu.[26][27]

Stephen Daldry je za Ženu kojoj sam čitao po treći put nominiran za Oscara za najboljeg redatelja, no nagrada mu je ponovno izmaknula.

Nagrade[28]
Nagrada Kategorija Naziv Rezultat
81. dodjela Oscara Najbolja glumica Kate Winslet Osvojeno
Najbolja fotografija Roger Deakins i Chris Menges Nominacija
Najbolji redatelj Stephen Daldry Nominacija
Najbolji film Sydney Pollack, Anthony Minghella, Redmond Morris, Donna Gigliotti Nominacija
Najbolji adaptirani scenarij David Hare Nominacija
Nagrade BAFTA Najbolja glumica Kate Winslet Osvojeno
Najbolja fotografija Roger Deakins i Chris Menges Nominacija
Najbolji redatelj Stephen Daldry Nominacija
Najbolji film Nominacija
Najbolji adaptirani scenarij David Hare Nominacija
Broadcast Film Critics Association Top 10 filmova godine Osvojeno
Najbolji film Nominacija
Najbolja sporedna glumica Kate Winslet Osvojeno
Najbolji mladi glumac David Kross Nominacija
Zlatni globus Najbolji redatelj Stephen Daldry Nominacija
Najbolji film – drama Nominacija
Najbolji scenarij David Hare Nominacija
Najbolja sporedna glumica Kate Winslet Osvojeno
San Diego Film Critics Society Najbolja glumica Kate Winslet Osvojeno
Satellite Awards Top 10 filmova 2008.
Najbolja glumica - drama Kate Winslet Nominacija
Najbolji redatelj Stephen Daldry Nominacija
Najbolji film – drama Nominacija
Najbolji adaptirani scenarij David Hare Nominacija
Nagrada Udruge filmskih i TV glumaca Najbolja sporedna glumica - film Kate Winslet Osvojeno

Kućna izdanja

[uredi | uredi kôd]

Film se na DVD-u pojavio 14. travnja, a u Blu-ray formatu 28. travnja 2009.[29]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. U krevetu s Kate Winslet, Deutsche Welle
  2. Monica Roman. Miramax books 'Reader'. Variety
  3. Michael Fleming. Kidman, Fiennes book 'Reader' gig. Variety
  4. Christian Koehl. Senator inks rights to 'Reader'. Variety
  5. a b Kaminer, Ariel. "Translating Love and the Unspeakable.", New York Times.
  6. Meza, Ed; Fleming, Michael. Winslet replaces Kidman in 'Reader'. Variety
  7. Gestern letzter Dreh für 'Der Vorleser'. Sächsische Zeitung
  8. Ed Meza. 'Reader' receives German funds. Variety
  9. Ed Meza. Nicole Kidman quits 'Reader'. Variety
  10. Thompson, Anne. Scott Rudin leaves 'The Reader'. Variety
  11. Nico Muhly - The Reader Soundtrack. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. ožujka 2009. Pristupljeno 17. ožujka 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  12. The Reader - Nico Muhly. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. travnja 2009. Pristupljeno 17. ožujka 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  13. http://www.imdb.com/title/tt0976051/trivia
  14. Ozren K. Glaser: Kako sam osvojio Kate Winslet[neaktivna poveznica], gloria.com.hr
  15. Two New Pics from 'The Reader' and Post Production Rumor. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. listopada 2008. Pristupljeno 22. kolovoza 2009.
  16. Ledger Oscara dobiti mora, slobodnadalmacija.hr
  17. McCarthy, Todd. "The Reader." Variety., 30. studenog 2008.
  18. Dargis, Manohla. "Innocence Is Lost in Postwar Germany." New York Times. 10. prosinca 2008.
  19. Goldstein, Patrick. "No Oscar glory for 'The Reader'?" Los Angeles Times. 3. prosinca 2008.
  20. Ron Rosenbaum: "Don't Give an Oscar to The Reader"
  21. a b c Honeycutt, Kirk. "Film Review: The Reader." The Hollywood Reporter. 30. studenog 2008.
  22. Thelma Adams. Reading Between the Lines in The Reader: When is Abuse Not Abuse?. Huffington Post
  23. The Baguette. Sex and the Younger Man. The New York Times. The New York Times Company. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. veljače 2009. Pristupljeno 17. ožujka 2009.
  24. Metacritic: 2008 Film Critic Top Ten Lists. Metacritic. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. veljače 2010. Pristupljeno 17. ožujka 2009.
  25. The Reader (2008)
  26. Kate Winslet: "Žao mi je što moja domovina ne slavi"Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. ožujka 2009. (Wayback Machine), gloria.com.hr
  27. Kate Winslet - moralni izazovi nove kraljice HollywoodaArhivirana inačica izvorne stranice od 17. ožujka 2009. (Wayback Machine), nacional.hr
  28. stanje 17. ožujka 2009.
  29. VideoETA - The Reader. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. kolovoza 2011. Pristupljeno 17. ožujka 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]