Žilava ljuskavica

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Žilava ljuskavica
Tonweißer Schüppling Pholiota lenta.jpg
Sistematika
Carstvo: Gljive
Koljeno: Basidiomycota
Razred: Agaricomycetes
Red: Agaricales
Porodica: Strophariaceae
Rod: Pholiota
Vrsta: P. lenta
(Pers.: Fr.) Singer
Dvojno ime
Pholiota lenta
Sinonimi
Pholiotina lenta (Pers.) Singer 1951[1]
Gymnopilus lentus (Pers.) Murrill 1917[2]
Flammula floccifera (Berk. & Broome) Sacc. 1887[3]
Hebeloma glutinosum (Lindgr.) Sacc. 1887[4]
Dryophila lenta (Pers.) Quél. 1886[5]
Flammula lenta (Pers.) P. Kumm. 1871[6]
Agaricus floccifer Berk. & Broome 1861[7]
Agaricus glutinosus Lindgr. 1845[8]
Agaricus lentus var. lentus Pers. 1801[9]
Agaricus lentus Pers. 1801[9]
Hebeloma punctatum [10]

Žilava ljuskavica (lat. Pholiota lenta) je nejestiva gljiva iz porodice strnišnica Strophariaceae.

Opis[uredi | uredi kôd]

  • Klobuk žilave ljuskavice je širok od 4 do 7 centimetara, konveksan, gladak, za vlažna vremena jako mazav i ljepljiv, u mladosti prekriven finim vlaknastim čehicama bijele boje što se osobito ističe za suha vremena; čehice su prema rubu sve gušće, u pravilu je bjelkast, sredina je ilovasto oker boje, prilično mesnat, tvrd.
  • Listići su gusti, najprije bjelkasti, zatim poprime ilovastu boju; nejednako dugi, prirasli za stručak ili kao da se naizmjenično i bez pravila lagano spuštaju po stručku.
  • Stručak je visok od 5 do 8 centimetara, debeo od 0,7 do 1 centimetar, valjkast, pri dnu najčešće svinut i lagano zadebljan, pun, bijel, na osnovi smeđast ili žućkast; do visine vjenčića prekriven vlaknasto bijelim i uzdignutim čehicama, po vlažnom vremenu čehice nisu osobito vidljive.
  • Meso je bjelkasto, žilavo, na osnovi stručka smeđasto; nema osobit miris, okus podsjeća na rotkvicu.
  • Spore su glatke, eliptično duguljaste, gotovo svinute, 6 – 7 x 3 - 4 μm; otrusina je oker boje.

Kemijske reakcije[uredi | uredi kôd]

Meso se u dodiru s kalijevom lužinom i amonijevim hidroksidom oboji žuto, sa željeznim sulfatom trenutačno pozeleni, dok s fenolanilinom meso postaje vinsko crveno.

Stanište[uredi | uredi kôd]

Žilava ljuskavica raste krajem ljeta i u jesen po šumama na otpalom lišću, odnosno na otpalim iglicama i ostacima drva.

Upotrebljivost[uredi | uredi kôd]

Žilava ljuskavica vjerojatno nije jestiva. [11]

Sličnosti[uredi | uredi kôd]

Žilava ljuskavica se može naći u Maksimirskoj šumi na otpalim granama hrasta. Ako žilavu ljuskavicu nađemo po suhom vremenu, ne bi trebalo biti problema s determinacijom. Međutim, ako u vrijeme njezina rasta padaju jake kiše, tada se donekle izgube karakteristična svojstva, kao što je čehavi stručak i čehavi klobuk što bi moglo stvarati izvjesnu zabunu.

Slike[uredi | uredi kôd]

Pholiota.lenta3.-.lindsey.jpg Pholiota lenta G4 (1).JPG Pholiota.lenta.-.lindsey.jpg Pholiota lenta G4 (5).JPG Pholiota.lenta4.-.lindsey.jpg

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Singer (1951) , In: Lilloa 22:516
  2. Murrill (1917) , In: N. Amer. Fl. (New York) 10(3):204
  3. P.A. Saccardo (1887) , In: Syll. fung. (Abellini) 5:811
  4. P.A. Saccardo (1887) , In: Syll. fung. (Abellini) 5:793
  5. Quél. (1886) , In: Enchir. fung. (Paris):70
  6. P. Kumm. (1871) , In: Führ. Pilzk. (Zwickau):82
  7. Berk. & Broome (1861) , In: Ann. Mag. nat. Hist., Ser. 3 7:374
  8. Lindgr. (1845) , In: Bot. Notiser:199
  9. 9,0 9,1 Pers. (1801) , In: Syn. meth. fung. (Göttingen) 2:287
  10. sensu Rea (1922); fide Checklist of Basidiomycota of Great Britain and Ireland (2005).
  11. Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Žilava ljuskavica.