Žljezdasti nedirak

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Žljezdasti nedirak

Žljezdasti nedirak (Impatiens glandulifera, Royle) jednogodišnja je biljka iz porodice balzaminovki (Balsaminaceae). Glavni korijen razvija se na dubini od oko 15 cm, a pri dnu stabljike razvija se adventivno korijenje.[1]

Opis[uredi | uredi kôd]

Na debeloj i jednostavnoj stabljici nalazimo suličaste do eliptične listove duge 5 do18, a široke 2,5 do 7 cm. Vrh lista ušiljen je, a rub pilast. Purpurno-ružičasti, rijetko bijeli, cvjetovi veliki su 2,5 do 4 cm. Ocvjećje je građeno od 3 lapa i 5 latica. Gornja latica je najveća, a 4 donje srasle su u po dva lateralna para. Pet prisutnih prašnika slobodno je. Plodnica je nadrasla i sastoji se od 5 međusobno sraslih plodnih listova. Plod je kijačasti tobolac dužine od 1,5 do 3 cm i glatke površine.[2]

Distribucija i stanište[uredi | uredi kôd]

Zavičajni i areal vrste nalazi se u podnožju Himalaja od sjeveroistočnog Pakistana do sjeverne Indije. Žljezdasti nedirak unesena je i invazivna vrsta u dijelovima Europe, Kanade, SAD-a i Novog Zelanda Žljezdasti nedirak unesen je u Europu kao ukrasna vrsta, a u mnogim se europskim zemljama proširio slučajno, iz vrtova. Stanište žljezdastog nedirka su vlažna područja. U autohtonom arealu raste u vlažnim visokoplaninskim dolinama gdje se grupira, ali ne razvija monokulture. U Europi raste uglavnom uz obale rijeka, ali moguće ga je naći u šumama, uz pruge i u gradskim naseljima. Tvori guste monokulture[3].

U Hrvatskoj se žljezdasti nedirak prvi puta javlja krajem 60-ih i početkom 70-ih godina 20.-og stoljeća. 1968. zabilježen je uz obale Save uzvodno od Zagreba, gdje se proširio iz Slovenije. Prema podacima iz 2016. godine najrašireniji je na sjeverozapadu i istoku Hrvatske te u Pokuplju.[4].

Invazivnost[uredi | uredi kôd]

Može istisnuti zavičajne vrste sa staništa kompeticijom za polinatore, a usto mijenja sastav zajednice beskralježnjaka na staništu. Predstavnik je ruderalne vegetacije.[1]

Žljezdasti nedirak pokazuje jaku kompetitivnu prednost čak i nad inače vrlo produktivnim zavičajnim vrstama kao što je kopriva (Utrica dioica ) za što vjerojatno djelomično zaslužna i alelopatija ili veća tolerancija stresnih uvjeta poput manjka nutrijenata. [5]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 Croatian Agency for the Environment and Nature, Radnička cesta 80/7, HR-10000 Zagreb, Croatia, Igor Boršić, Ana Ješovnik, Croatian Agency for the Environment and Nature, Radnička cesta 80/7, HR-10000 Zagreb, Croatia, Tanja Mihinjač, Croatian Agency for the Environment and Nature, Radnička cesta 80/7, HR-10000 Zagreb, Croatia (31. prosinca 2018.). "Invasive Alien Species of Union Concern (Regulation 1143/2014) in Croatia". Natura Croatica 27 (2): 357–398. Identifikator: 10.20302/NC.2018.27.26 Pristupljeno 29. siječnja 2021.
  2. Flora Croatica Database : 5395. hirc.botanic.hr. Pristupljeno 29. siječnja 2021.
  3. [=https://www.cabi.org/isc/datasheet/28766 = Impatiens glandulifera (Himalayan balsam)]. .org. Invasive species compedium. (engl.) Pristupljeno 29. siječnja 2021.
  4. Gabrijel Horvat, Jozo Franjić (29. veljače 2016.). "Invazivne biljke kalničkih šuma". Šumarski list 140 (1-2): 53–64. Identifikator: 10.31298/sl.140.1-2.6 Pristupljeno 29. siječnja 2021.
  5. Michal Gruntman, Anne Katrin Pehl, Srijana Joshi, Katja Tielbörger (1. siječnja 2014.). "Competitive dominance of the invasive plant Impatiens glandulifera: using competitive effect and response with a vigorous neighbour". Biological Invasions 16 (1): 141–151. Identifikator: 10.1007/s10530-013-0509-9 (engl.) Pristupljeno 29. siječnja 2021.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Impatiens glandulifera
Wikispecies-logo.svgWikivrste imaju podatke o: Impatiens glandulifera