1. istarska pukovnija (NDH)

Izvor: Wikipedija
1. istarska pukovnija (NDH)
Aktivna 1943.1945.
Država NDH
Odanost Ante Pavelić
Grana Kopnena vojska
Vrsta brdska brigada
Sjedište Sušak
Raspuštena 1945.
Zapovjednici
Istaknuti
zapovjednici
Stjepan Sertić
Znakovlje
Znak raspoznavanja amblem s kozom na desnom rukavu

1. istarska pukovnija je bila postrojba Domobranstva NDH formirana na Sušaku nakon kapitulacije Italije 1943. Nakon reorganizacije vojne sile NDH u Hrvatske oružane snage u svibnju 1945. god. ta je postrojba bila prozvana "Hrvatska istarska pukovnija". Samo manji dio postrojbe činili su Istrani.[1]

Nakon što je Kraljevina Italija kapitulirala u kolovozu 1943. godine, NDH je poništila Rimske ugovore iz 1943. godine, te je uz suglasnost Njemačke zaposjela hrvatska područja koja je je nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije 1941. godine bila sebi pripojila Italija. Istra nije bila među tim područjima, ali je NDH jasno naznačila svoje pretenzije nad njima, između ostalih tiskajući neke službene karte na kojima je čitavo područje bivše Markgrofovije Istre prikazivano kao teritorij NDH, pod nazivom "Velika župa Raša".

To područje, zajedno s područjem Rijeke, Sušaka i Krka (Sušak i Krk su do 1941. godine bili u sastavu Kraljevine Jugoslavije) i područjem sve do rijeke Soče stavljeno je pod provizornu njemačku upravu, koja će trajati sve do 1943. godine pod nazivom "Operativna zona Jadransko primorje" (njem. Operationszone Adriatisches Küstenland). U sklopu te njemačke uprave djelovalo je Upravno povjereništvo Sušak-Krk, na čijem je području službeni jezik bio hrvatski, a u sklopu Domobranstva NDH je na Sušaku osnovana 1. istarska pukovnija. Postrojba je bila podređena njemačkom zapovjedništvu za Operativnu zonu Jadransko primorje, a krajem 1944. godine je bilo odlučeno da će ta postrojba posjesti područje Pazina u Istri. Zapovjedništvo pukovnije je bilo u to vrijeme povjereno Mihovilu Karlu Sertiću, koji je bio dopukovnik Domobranstva NDH, a u SS-u je imao čin Sturmbannführera (bojnika); on je više puta objavio težnju za pripojenje Istre NDH.[2]

Njemačka zapovjedništva nazivala su postroju "Kroatische Landschutz Regiment", te su njene dijelove uključivale u razne borbene aktivnosti - kao i druge "Landschutz" postrojbe popunjavane Talijanima i Slovencima u Operativnoj zoni Jadransko primorje. Na samom kraju rata, vlasti NDH pukovniju uključuju u sastav XXIII. ustaške brigade.[3]

Većina pripadnika pukovnije nosila je talijanske vojne uniforme na koje su bile stavljene hrvatske vojne oznake. Kako su nosili amblem s oznakom koze na rukavu odore, kolokvijalno su ih zvali "kozari".[4] Prema kraju rata se ljudstvo 1. istarske pukovnije počinje osipati, te se 43. istarskoj diviziji NOVJ početkom ožujka 1945. god. predalo 4 časnika, 13 dočasnika i 87 vojnika 1. istarske pukovnije.[5] U travnju 1945. god. je u pukovniji bilo ostalo 14 časnika i 300 dočasnika i vojnika.[6]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Dušan Tumpić, Franjo Debeuc. 1975. Nepokorena Istra: sjećanja i dokumenti : sa dva historijska i memoarska zapisa Franje Debeuca te brojnim prilozima istarskih boraca, str. 455. August Cesarec. Pristupljeno 10. veljače 2021.
  2. Mario Jareb. Istra u medijima, promidžbi i publicistici Ustaško-domobranskog pokreta i Nezavisne Države Hrvatske od kraja dvadesetih godina do 1945. godine, u "STANOVNIŠTVO HRVATSKE – DOSADAŠNJI RAZVOJ I PRESPEKTIVE", ur Dražen Živić i dr. – Knjiga 28., v. str. 218-229 (PDF). Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2005. Pristupljeno 10. veljače 2021.
  3. Paolo Crippa. 2021. The Landschutz of the Adriatic Coast (OZAK), str. CVII (engleski). Soldiershop Publishing,. Pristupljeno 10. veljače 2021.CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)
  4. Krunoslav MIKULAN, Siniša POGAČIĆ. 1999. Hrvatske oružane snage 1941.-1945 (PDF). P. C. grafičke usluge d. o. o., Zagreb. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 13. ožujka 2018. Pristupljeno 10. veljače 2021.
  5. IZVOD IZ KNJIGE DEPEŠA GLAVNOG ŠTABA JA ZA HRVATSKU UPUĆENIH GENERALŠTABU JA MARTA, APRILA I MAJA 1945. GODINE, dokument 82 u Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslovenskih naroda, Tom V/39, str. 490 i 121 (PDF). Vojnoistorijski institut, beograd. Pristupljeno 10. veljače 2021.
  6. Krunoslav MIKULAN, Siniša POGAČIĆ, op. cit.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]