522 španjolska mučenika
522 španjolska mučenika, 522 španjolskih mučenika[1] ili 522 mučenika 20. stoljeća[2] predstavljaju katoličke svećenike, redovnike i vjernike laike ubijene tijekom Španjolskog crvenog terora koji su provodil španjolski republikanci združeni s anaho-komunistima i Internacionalnim brigadama.
Blaženima ih je proglasio papa Franjo na tzv. Tarragonskoj beatifikaciji 13. listopada 2013., najvećoj prema broju proglašenih blaženika u crkvenoj povijesti.
Mučenici su podrijetlom iz svih krajeva Španjolske, Baskije i Katalonije, a nekolicina iz inozemstva. Njihova starost kreće se između 18 i 86 godina.[3]
Beatifikacija[uredi | uredi kôd]
Njihova beatifikacija poznata je i pod nazivom Tarragonska beatifikacija, jer se svečanost održala u katalonskom gradu Tarragoni.[4] Predvodio ju je talijanski kardinal Angelo Amato, tadašnji prefekt kongregacije za kauze svetaca, u ime pape Franje, koji se okupljenima obratio videoporukom, u kojoj je mučenike svima dao kao primjer za nasljedovanje, "kako bi izišli iz sebe i otvorili se Bogu."[1]
Uz predvoditelja Amata, na svečanosti je sudjelovalo 82 španjolskih i 412 inozemnih svećenika uz 3 biskupa i 2 720 redovnika.[5] Uz 4 000 članova obitelji, okupilo se i nekoliko desetaka tisuća vjernika. Razlog održavanja beatifikacije u Tarragoni leži i u tome što je gotovo trećina mučenika služila i djelovala u toj biskupiji, među njima jedan biskup, 147 mučenika i 66 svećenika.[6]
Beatifikaciji su nazočili ministar pravosuđa Alberto Ruiz Gallardon i unutarnjih poslova Jorge Fernandez Diaz, kao predstavnici Španjolske Vlade, te katalonski predsjednik Artur Mas uz diplomate i crkvene dostojnike iz inozemstva.[5]
Vodeća svjetska izvještajna agencija Reuters, čiji su izvještaj prenijeli gotovo svi svjetski mediji, a preko HINA-e i hrvatski, u svom je izvještaju više puta isticala zločine Francovih pristaša (Bijeli teror), koje Crkva nije osporavala, umjesto izvještavanja o beatifikaciji žrtava Crvenog terora, na što su crkveni mediji i dio povjesnčara Španjolskog građanskog rata uputili apel javnosti zbog izraženog protukatoličkog stava u izvještajima i povezivanju mučenika s fašistima i nacionalistima, umjesto novinarske neutralnosti, kao i negiranja Crvenog terora.[3][6]
Mučenici[uredi | uredi kôd]
Među mučenicima je 515 Španjolaca, Baska i Katalonaca i sedmero stranaca, među kojima troje Francuza.[5]
Prema crkvenim zvanjima dijele se na:[2]
- 3 biskupa
- 82 svećenika
- 3 sjemeništarca
- 440 redovnika
- 74 brata kršćanskih škola
- 66 marista
- 38 benediktinaca
- 33 kapucina
- 27 sestara milosrdnica
- 24 brata hospicijskog reda sv. Ivana od Boga
- 23 klarise
- 19 karmelićanki
- 19 sinova reda Sv. Obitelji
- 19 braće milosrđa
- 14 lazarista
- 11 bosnogih karmelićanki
- 9 kapucina
- 6 redemptorista
- 6 pripadnika reda Sv. Trojstva
- 5 pripadnika reda Presvetog Srca Isuovog i Marijinog
- 4 službenika reda slugu BDM
- 4 karmelićana
- 5 franjevaca
- 2 dominikanca
- 2 sina Božje providnosti
- 1 pripadnik reda calasancia
- 1 jeronimac
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Crative.net Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. studenoga 2017. (Wayback Machine) Marcel. Povodom beatifikacije 522 španjolskih mučenika. Rubrika: Kultura i vjera, 14. listopada 2013. (pristupljeno 30. listopada 2017.)
- ↑ a b Službene stranice beatifikacije (šp.) 522 mártires del siglo XX (522 mučenika 20. stoljeća), www.beatificacion2013.com, 21. listopada 2013. (pristupljeno 30. listopada 2017.)
- ↑ a b Telegraph (engl.) Bonnie Malkin. Church beatifies 522 'martyrs' of Spanish Civil War, www.telegraph.co.uk, 13. listopada 2013. (pristupljeno 30. listopada 2017.)
- ↑ Nepoznati autor. 522 Martyrs Beatified in Tarragona Ceremony, Spanish News Today (englesko izdanje), 14. listopada 2013.
- ↑ a b c Novi list HINA. Neke rane nikad ne zacijele. Španjolska: Sporna beatifikacija velikog broja žrtava iz građanskog rata, www.novilist.hr 13. litopada 2013. (pristupljeno 30. listopada 2017.)
- ↑ a b Vincentiana, Vol. 57, br. 4 (listopad-prosinac 2013.), str. 392-405 (engl.) Teodoro Barquin Franco. Beatification of 42 Members of the Vincentian Family, famvin.org, 13. listopada 2013. (pristupljeno 30. listopada 2017.)