97. pješačka pukovnija

97. pješačka pukovnija "Barun von Waldstätten" k.u.k. Infanterieregiment Freiherr von Waldstätten Nr.97
Aktivna	1883. – 1918.
Država	Austro-Ugarska Cislajtanija Austrijsko primorje
Odanost	Habsburška kuća Centralne sile
Grana	Austro-ugarska vojska
Vrsta	zajednička vojska
Uloga	pješaci
Veličina	pukovnija
Sjedište	Trst
Boje	rosenrot
Sudjelovanje u borbama	Prvi svjetski rat Balkansko bojište Istočno bojište Sočanske ofenzive

97. pješačka pukovnija "Barun von Waldstätten" (k.u.k. Infanterieregiment Freiherr von Waldstätten Nr.97) bila je postrojba u sastavu pukovnija Austro-ugarske vojske. Stožer pukovnije bio je od u Trstu. U Prvom svjetskom ratu postrojba se borila na Srbijanskom Bojištu te na Talijanskom bojištu.

Povijest

Osnovana je 1. siječnja 1883. od dijelova pješačkih pukovnija 17., 22. i 79. pukovnije. Do 1892. godine njen počasni pokrovitelj, koji je pukovniji dao ime, bio je srpski kralj Milan I., a zatim general pješaštva, barun Georg von Waldstätten. Pukovnija je svoje ljudstvo crpila iz dijela Istre, Trsta, Gorice, Tolmina i Postojne.

Nacionalna struktura jedinica bila je mješovita, sa Slovencima (45 %), Hrvatima (27 %), Talijanima (20 %) i ostalima (13 %). Sjedište zapovjedništva pukovnije prije rata bilo je u Bjelovaru zajedno sa zapovjedništvima i postrojbama 1. i 2. bojne. Zapovjedništvo je bilo u Trstu, a ljudstvo 3. bataljuna i 4. bojne bilo je u Karlovcu. Boja puka bila je ružičasto-crvena.

Sva četiri bataljuna Pukovnije u kolovozu 1914. otišla su na ruska bojišta u Galiciji, gdje su Rusi u borbama 26. i 27. kolovoza potpuno uništili njih i ostale austrougarske jedinice. Nakon povlačenja cijele austrougarske vojske, ostaci pukovnije okupili su se i pregrupirali u Lavovu. Pukovnija je provela zimu na ruskoj fronti i borila se na rijeci Dnjestar u srpnju 1915., pokušavajući prijeći rijeku sredinom mjeseca.

U jesen je još bila na ruskoj bojišnici, ali su njezine postrojbe bile raspoređene po raznim austrougarskim formacijama, početkom 1916. pukovnija je uključena u 215. pješačku brigadu 30. pješačke divizije u armijsku pričuvu. Zbog svog nacionalnog sastava 97. pješačka pukovnija nije se borila na talijanskom bojištu s iznimkom svoje 10. ročne bojne sastavljene od Istrijana, koja je u svibnju 1915. poslana na sošku frontu. Takvu je hrabrost pokazala u borbama na Krasu, da je dobila počasni naziv "Soška bojna". Ova će bojna u ljeto 1918. uči u sastav nove 122. pješačke pukovnije, zajedno sa dvije bojne iz 22. pješačke pukovnije.

Ostatak pukovnije proveo je 1916. na ruskoj bojišnici i borila se s ruskim vojnicima u raznim austrougarskim postrojbama. U siječnju se borila kod Barancze-Toporoutzua, krajem svibnja kod Juroutza i početkom lipnja u protunapadu austrougarskih snaga kod Dobronoutza na Dnjestru.

U kolovozu 1917. pukovnija se borila kod Tereszenya kod Sereta u Bukovini, a 1918. bila je uključena u 2. konjičku diviziju Istočne armije. Također je proveo neko vrijeme u Ukrajini. Nakon raspuštanja austrougarske vojske preimenovana je u 1. slovensku pukovniju Nanos. U prosincu 1918. od svoje jezgre u Mariboru formirana je Tršćanska pukovnija.

• 
  Ratna zastava pukovnije
• 
  Ratna zastava poleđina
• 
  Svečana odora satnika 97. pukovnije
• 
  Svečana odora bojnika 97. pukovnije

Literatura

• Tado Oršolić, 22. Dalmatinska pješačka pukovnija "Grof Von Lacy", HAZU, 2019.
• John R. Schindler, Isonzo: The Forgotten Sacrifice of the Great War, Praeger, 2001.,

Poveznice

• INFANTERIEREGIMENTER der ö.u. Armee im Mai 1914
• Isonzofront.com - Austro-Hungarian Regiments^{[neaktivna poveznica}