Aage Niels Bohr

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Aage Niels Bohr
Aage Bohr.jpg
Rođenje 19. lipnja 1922.
Mjesto rođenja Kopenhagen, Danska
Smrt 9. rujna 2009.
Kopenhagen, Danska
Narodnost Danac
Polje Fizika
Institucija Projekt Manhattan
Sveučilište Columbia u New Yorku
Sveučilište u Kopenhagenu
Institut za teorijsku fiziku
Alma mater Sveučilište u Kopenhagenu
Akademski mentor Julian Seymour Schwinger
Poznat po Model ljusaka ili asimetričnost atomske jezgre
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku (1975.)
Sin Nielsa Bohra

Aage Niels Bohr (Kopenhagen, 19. lipnja 1922. – Kopenhagen, 9. rujna 2009.), danski fizičar. Sin Nielsa Bohra. Diplomirao (1946.) na Sveučilištu u Kopenhagenu. Profesor na Sveučilištu u Kopenhagenu (od 1958. do 1981.) i ravnatelj Instituta za teorijsku fiziku (od 1963.do 1970.). Započeo istraživati model strukture ljusaka u atomskoj jezgri s M. Goeppert-Mayer i H. D. Jensenom. U suradnji s Benom Royem Mottelsonom razvio je nuklearni model kvadrupolnih kolektivnih gibanja, model vezanja čestica i titranja te rotacijski model deformiranih jezgara. Za otkriće povezanosti između kolektivnoga i čestičnoga gibanja u atomskim jezgrama i za razvoj teorije nuklearne strukture koja počiva na toj povezanosti dobio Nobelovu nagradu za fiziku (1975.) s B. R. Mottelsonom i J. Rainwaterom. U jednom od ključnih radova surađivao s hrvatskim fizičarom G. Alagom te tijekom tri desetljeća pomagao razvoj hrvatske teorijske fizike. Bio je dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti ili HAZU (ondašnji JAZU) od 1977. [1] A. N. Bohr je odrastao je među fizičarima kao što su W. Pauli i W. Heisenberg, pa je i sam postao istaknut atomski fizičar. Bohr je 1948. u Kopenhagenu radio s B. R. Mottelsonom i J. Rainwaterom na monografiji s pregledom tadašnjih spoznaja o atomskoj strukturi. Prvi svezak, Kretanje pojedinačnih čestica, izdan je 1969., a drugi svezak, Atomske deformacije, 1975.

Model ljusaka[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Atomska jezgra

Model tekuće kapljice atomske jezgre.

Model ljusaka opisuje jezgru atoma kao da je izgrađena od međusobno neovisnih ljusaka protona i neutrona djelomično analognih ljuskama koje opisuju raspored elektrona u atomu. Razvila ga je M. Goeppert-Mayer (1949.). Stabilnost jezgre ovisi o broju nukleona, a najstabilnije su jezgre punih ljusaka koje imaju magični broj protona i neutrona. One su i sferno simetrične. Nuklearna deformacija u modelu ljusaka je odstupanje jezgre od sferične ili osne simetrije; povezana je s kolektivnim gibanjima nukleona. Ona dovodi do pobuđenja valentnih nukleona, ali i do dinamičkih deformacija (vibracija) te statičkih deformacija (rotacija). Za razvoj modela deformiranih jezgri zaslužni su G. Alaga te A. N. Bohr, B. R. Mottelson i J. Rainwater.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Bohr, Aage Niels, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]