Adagio i rondo (Mozart)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Adagio i rondo
Adagio und Rondo
Page 674 (A Dictionary of Music and Musicians-Volume 1).jpg
glasharmonika
Skladatelj Wolfgang Amadeus Mozart
Nastanak 23. svibnja 1791.
Premijera 10. lipnja 1791., Beč
Kataloška oznaka KV 617
Forma kvintet
Tonalitet c-mol/C-dur
Broj stavaka 2
Trajanje oko 13 minuta

Adagio i rondo KV 617 je kvintet za za glasharmoniku, flautu, obou, violu i violončelo koji je Wolfgang Amadeus Mozart skladao 1791. godine za virtuoskinju na glasharmonici Marianne Kirchgessner.

Nastanak[uredi VE | uredi]

Glasharmonika, doslovno "staklena harmonika" je glazbalo iz grupe idiofonskih glazbala kod kojih zvuk nastaje struganjem ili trljanjem. Osnovni oblik su staklene posude (čaše) napunjene vodom do različite razine koje se trljaju mokrim prstima. Benjamin Franklin je 1761. napravio mehničku verziju koja se sastojala od horizontalne osovine koja je rotirala pokretana pedalnim mezanizmom. Na osovini je bilo 37 staklenih konkavnih posuda nanizanih po veličini i koje su se pri rotiranju kvasile. Glazbalo je bilo vrlo popularno u 18. stoljeću. Nekoliki skladatelji napisali su djela za glasharmoniku, među njima i Mozart. Kako je glasharmonika danas rijetko glazbalo, njegov zvuk se najčešće oponaša drugim glazbalima, npr. klavirom, orguljama, vibrafonom...

Mozart je od 1784. do smrti 1791. godine vodio svoj popis (katalog) djela, Verzeichnüß / aller meiner Werke / vom Monath febrario 1784 bis Monath [November] 1[791]. Taj katalog se nalazi u Britanskoj knjižnici (British Library) u Londonu. Incipit na 27. stranici Mozartovog kataloga:

Am 23. mai. [1791.] Adagio und Rondeau für Harmonika, 1 flaute, 1 oboe, 1 viola, e Violoncello, odnosno Adagio i rondo za glasharmoniku, flautu, obou, violu i violončelo.

Kvintet je Mozart napisao za virtuoskinju na glasharmonici Marianne Kirchgessner, koja je svirala glasharmoniku na premijeri 10. lipnja 1791. u Beču.

O glazbi[uredi VE | uredi]

Djelo se sastoji od dvaju povezanih stavaka, kraćeg Adagia u c-molu (58 taktova, 6/8) i dužeg Ronda u C-duru (taktovi 59 do 288, 2/2) u tempu alegreto.

U oboma stavcima Mozart je posebno vodio računa o smjenjivanju glasharmonike s drugim glazbalima.

U prvom stavku, za svečanim uvodom slijedi kontemplativna dionica, a zatim se vraća svečana dionica.

Drugi stavak je mješavina: ekspozicija, razvoj i repriza, teme i kupleti, mnoštvo varijacija...

Uobičajeno trajanje skladbe je oko 13 minuta.

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]