Adolf Windaus

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Adolf Windaus
Windaus.jpg
Rođenje 25. prosinca 1876.
Berlin, Njemačka
Smrt 9. lipnja 1959.
Göttingen, Njemačka
Državljanstvo Nijemac
Polje Kemija
Poznat po istraživanju sterola i njihova odnos prema vitaminima
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za kemiju (1928.)

Adolf Otto Reinhold Windaus (Berlin, 25. prosinca 1876. - Göttingen, 9. lipnja 1959.) bio je njemački kemičar koji je 1928. osvojio Nobelovu nagradu za kemiju za svoj rad na sterolima i njihov odnos prema vitaminima. Bio je doktorski savjetnik Adolfa Butenandta koji je 1939. godine također osvojio Nobelovu nagradu za kemiju.

Adolf Windaus rođen je u Berlinu. Njegov interes za kemiju porastao je nakon predavanja Emila Fischera, nobelovca 1902 godine. Počeo je studirati medicinu i kemiju u Berlinu i kasnije u Freiburgu. Doktorirao je početkom 1900. godine, a usredotočio se na kolesterol i druge sterole na Sveučilištu u Freiburgu. Godine 1913. postaje profesorom kemije na Sveučilištu u Innsbrucku, a 1915. prešao je na Sveučilište u Göttingenu, gdje je ostao do umirovljenja 1944. godine.

Bio je uključen u otkriće transformacije kolesterola kroz nekoliko koraka do vitamina D3 (holekalciferol). Dao je svoje patente farmaceutskim kompanijama Mercku i Bayeru, koje su proizveli lijek Vigantol 1927. godine.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Haas, Jochen (2007). "Vigantol – Adolf Windaus und die Geschichte des Vitamin D" [Vigantol – Adolf Windaus and the history of vitamin D]. Wurzbg Medizinhist Mitt. 26: 144–81. PMID 18354894.