Adolf Windaus

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Adolf Windaus
Windaus.jpg
Rođenje 25. prosinca 1876.
Mjesto rođenja Berlin, Njemačka
Smrt 9. lipnja 1959.
Göttingen, Njemačka
Državljanstvo Nijemac
Polje Kemija
Poznat po istraživanju sterola i njihova odnos prema vitaminima
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za kemiju (1928.)

Adolf Otto Reinhold Windaus (Berlin, 25. prosinca 1876. - Göttingen, 9. lipnja 1959.) bio je njemački kemičar koji je 1928. osvojio Nobelovu nagradu za kemiju za svoj rad na sterolima i njihov odnos prema vitaminima. Bio je doktorski savjetnik Adolfa Butenandta koji je 1939. godine također osvojio Nobelovu nagradu za kemiju.

Adolf Windaus rođen je u Berlinu. Njegov interes za kemiju porastao je nakon predavanja Emila Fischera, nobelovca 1902 godine. Počeo je studirati medicinu i kemiju u Berlinu i kasnije u Freiburgu. Doktorirao je početkom 1900. godine, a usredotočio se na kolesterol i druge sterole na Sveučilištu u Freiburgu. Godine 1913. postaje profesorom kemije na Sveučilištu u Innsbrucku, a 1915. prešao je na Sveučilište u Göttingenu, gdje je ostao do umirovljenja 1944. godine.

Bio je uključen u otkriće transformacije kolesterola kroz nekoliko koraka do vitamina D3 (holekalciferol). Dao je svoje patente farmaceutskim kompanijama Mercku i Bayeru, koje su proizveli lijek Vigantol 1927. godine.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Haas, Jochen (2007). "Vigantol – Adolf Windaus und die Geschichte des Vitamin D" [Vigantol – Adolf Windaus and the history of vitamin D]. Wurzbg Medizinhist Mitt. 26: 144–81. PMID 18354894.