Adrijatizam
Adrijatizam u užem značenju je glasovna promjena kojom se opisuje prijelaz –m u -n na kraju relacijskog morfema.[1] U širem značenju riječ je o skupini glasovnih promjena koje dijele govori uz obalu Jadrana.[1][2]
Prijelaz -m u -n[uredi | uredi kôd]
Prijelaz –m u -n na kraju relacijskoga morfema smatra se općečakavskom pojavom, ovjerenom u svim čakavskim govorima izuzev govora Omišlja na Krku, u dijelu gradišćanskih govora i dijelu ličkih govora.[3]
Ova pojava tipična je za istočnu obalu Jadrana i možemo je pronaći u u jugozapadnim slovenskim govorima, čakavskim govorima, štokavskim govorima Hrvatske i Crne Gore i albanskim govorima.[1][4]
- Primjeri: jesan, buden, vidin (jesam, budem, vidim)
Adrijatizmi u širem značenju[uredi | uredi kôd]
U širem značenju adrijatizmmi se odnose na niz jezičnih pojava koje se pojavljuju na širem ili užem području istočnog Jadrana. Osim spomenutog prijelaza –m u -n, u adrijatizme se ubrajaju:[2]
- promjena ļ u j; primjeri: jubav, poje (ljubav, polje)
- cakavizam
- skraćivanje dugoga samoglasnog glasa ṛ; Primjer bȑk
- protetsko j-; primjer: justa (usta)
- pojednostavnjivanje suglasničke skupine čk u šk; primjer: maška (mačka)
- zamjena primarnoga slijeda ra s re; primjeri: ukredu, ukresti (ukradu, ukrasti)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c Alvijana Klarić: Jezične značajke roverskih govora, u: . Croatica et Slavica Iadertina, XII/2, 2016, str. 335-379.
- ↑ a b Adrijatizam, u: Terminološka baza hrvatskoga strukovnog nazivlja - Struna, pristupljeno 6. studenoga 2022.
- ↑ Ivana Nežić, Fonologija i morfologija čakavskih ekavskih govora Labinštine, Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet u Rijeci, doktorska disertacija, 2013.
- ↑ Milan Moguš, Čakavsko narječje. Fonologija, Školska knjiga, Zagreb, 1977.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Milan Moguš, Čakavsko narječje. Fonologija, Školska knjiga, Zagreb, 1977.