Afotička zona

Izvor: Wikipedija
Vodeni slojevi definirani količinom prodora svjetlosti.

Afotička zona (prema grčkom - bez φῶς- svjetlo, "bez svjetla"), prostor u morima, oceanima i kopnenim stajaćicama koji je neosvjetljen, stoga u njemu nije moguć proces fotosinteze, pa je to ujedno neproduktivni ili trofolitički sloj.

Afotička zona obično počinje na dubini od 200 m u morima, dok je u jezerima ta dubina manja. Za afotičku zonu je specifičan potpuni mrak.

Dok većina oceanske biomase živi u fotičkoj zoni, većina oceanske vode leži u afotičnoj zoni. Bioluminiscencija je obilnija od sunčeve svjetlosti u ovoj zoni. Većina hrane u ovoj zoni dolazi od mrtvih organizama koji potonu na dno jezera ili oceana iz nadzemnih voda.

Na dubinu afotične zone mogu u velikoj mjeri utjecati stvari kao što su zamućenost i izmjene godišnjih doba. Afotična zona nalazi se ispod fotičke zone, a to je onaj dio jezera ili oceana na koji izravno utječe sunčeva svjetlost.

Iako se fotosinteza ne može odvijati u afotičnoj zoni, nije neobično tamo naći obilje fitoplanktona. Neobična i jedinstvena bića žive u ovom prostranstvu, poput jegulja, divovskih liganja i udičarki. Neki se organizmi u afotičkoj zoni uopće ne oslanjaju na sunčevu svjetlost. Životne zajednice oko hladnih izvora oslanjaju se na mikroorganizme koji oksidiraju metan kako bi opskrbili druge mikroorganizme energijom.[1]

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Ruff, S. Emil. 31. ožujka 2015. Global dispersion and local diversification of the methane seep microbiome. Proceedings of the National Academy of Sciences (engleski). 112 (13): 4015–4020
Nedovršeni članak Afotička zona koji govori o geologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.