Albano Laziale
| Albano Laziale | |
|---|---|
 | |
| Koordinate: 41°44′N 12°40′E / 41.733°N 12.667°E | |
| Država | Italija |
| regije Italije | Lacij |
| Vlast | |
| - Gradonačelnik | Nicola Marini |
| Površina | |
| - Ukupna | 23 km² |
| Visina | 330 m |
| Stanovništvo (2011.) | |
| - Grad | 40 515[1] |
| Vremenska zona | UTC+1 (UTC+2) |
| Poštanski broj | 00041 |
| Pozivni broj | 06 |
| Službena stranica www.comune.albanolaziale | |
| Zemljovid | |
  Albano Laziale Albano Laziale na karti Italije | |
Albano Laziale je grad u Italiji, južno od Rima od 40 515 stanovnika.[1]
Zemljopisne karakteristike[uredi | uredi kôd]
Albano Laziale leži udaljen dvadesetak km od Rima u gorju Colli Albani u regiji Lazio.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Još u vrijeme Antičkog Rima, naselje Albanum počelo se formirati duž Via Appie, kad su bogati Rimljani počeli graditi vile uz nju, kao Pompej i car Domicijan.[2] Struktura Albanuma potpuno se promijenila krajem 2. st. – početkom 3. st. kad je po nalogu cara Septimija Severa tu premještena Druga partska legija. Legionari njih oko 6000, podigli su kastrum – Castra Albana uz koji je niklo naselje njihovih porodica i zanatlija.[2]
Legija je ostala u Albanumu do sredine 3. st., ali je grad i nakon toga ostao značajan, dokaz tome je bazilika posvećena Svetom Ivanu Krstitelja koju je car Konstantin Veliki izgradio 326. u tom mjestu, tu prvilegiju imali su samo Rim, Ostia, Napulj i Capua.[2]
Nakon pada Rimskog Carstva, taj kraj bio je meta kontinuiranih napada stranih hordi. Između 6. i 9. st. grad su orobili Langobardi, Goti, Franci, Alemani a nakraju i Saraceni – 846.[2]
U 10. st. potricijska porodica Savelli, uspjela je zavladati Albanumom, ona je obilježila povijest grada u sljedečim stoljećima. Pod njihovom upravom je povijesni centar mjesta dobio današnji izgled u 16. i 17. st. Dominacija porodice Savelli trajala je do 1697., kada je zbog ozbiljnih novčanih problema, morala prodati grad i svo zemljište oko njega kao feudalni posjed, tad ga je na dražbi kupila papainska apostolska komora, pa je tako Albano postao dio Papinske Države.[2]
Ključna godina za Albano bila je 1780., kada je papa Pio VI. dao obnoviti Via Appiu, želivši tako skratiti put između Rima i Terracina, tad je i isušena Pontijska močvara pa je grad ponovno postao privlačan za stanovnike višeg sloja.[2] Nakon obnove Papinske Države 1816., Albano je postao jedna od osamnaest provincija te nove – stare države i sjedište vlade. Strašna godina u povijesti Albana bila je 1867. kad je puno stanovnika pomrlo od epidemije kolere. Albano je postao dio Kraljevine Italije – 1870. i postao sjedište okružnog suda, prefiks Lazio dodan je imenu grada 1882. kako bi se razlikovao od drugih gradova Kraljevine Italije.[2]
Albano je 1. veljače 1944. bio bombardiran od strane saveznika, u tim napadima poginulo je stotinjak stanovnika. Nakon Drugog svjetskog rata, grad se brzo oporavio, tako da je danas značajni trgovački centar u okolici Rima.
Atrakcije[uredi | uredi kôd]
Albano ima brojne spomenike iz doba Antičkog Rima, Cisterne, Amfiteatar Septimija Severa, Karakaline terme, Nimfeum i mnogi druge. U okolici grada je Park prirode Castelli Romani i Jezero Albano.[2]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Bilancio demografico Anno 2011 (talijanski). ISTAT. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2016. Pristupljeno 1. ožujka 2013.
- ↑ a b c d e f g h Storia di Albano Laziale (talijanski). Comune Albano Laziale. Pristupljeno 2. ožujka 2013.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Službene stranice grada (tal.)