Albert Costa
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Albert Costa Casals (Lérida, Španjolska, 25. lipnja 1975.) je španjolski tenisač i bivši osvajač Roland Garrosa.[1] Na ATP Touru se natjecao od 1993. do 2006. godine.
Karijera[uredi | uredi kôd]
Juniorska karijera[uredi | uredi kôd]
Costa je tenis počeo trenirati u dobi od pet godina te je 1993. godine igrao finale juniorskog Roland Garrosa a osvojio je Rolex Orange Bowl.
Profesionalna karijera[uredi | uredi kôd]
Albert Costa je u profesionalne vode ušao 1993. da bi godinu potom bio proglašen najboljim teniskim debitantom prema ATP-u. Ubrzo se pokazao kao jak tenisač na zemljanoj podlozi dok ga je bivši tenisač i TV komentator Andrés Gimeno nazvao "čovjekom s dva forehanda". Razlog toga bila je njegova lakoća da istom točnošću i snagom ima forehand i backhand.
Krajem ožujka i početkom travnja Costa je igrao finala u Casablanci i Estorilu ali je gubio od Schallera i Mustera. U svojem trećem finalu igranom u Kitzbühelu uslijedio je revanš protiv austrijskog kralja zemlje Thomasa Mustera. Ondje je pobijedio u meču koji je trajao pet setova te osvojio svoj prvi turnir.
Drugi turnir osvojen je na Swiss Openu protiv Félixa Mantille dok je protiv istog protivnika osvojio i treći turnir u San Marinu. Nakon poraza u Monte Carlu i Rimu iz Masters serije 1000, Costa iz trećeg pokušaja osvaja turnir iz te serije, ovaj puta u Hamburg. Protivnik mu je bio Àlex Corretja koji je predao meč u trećem setu.
Svoj najveći uspjeh u teniskoj karijeri, Albert Costa je ostvario 9. lipnja 2002. kada je u finalu Roland Garrosa pobijedio sunarodnjaka Ferrera te osvojio svoj prvi i jedini Grand Slam.[1] Također, s Rafaelom Nadalom je početkom 2005. osvojio Dohu u igri parova protiv rumunjsko-ruske varijante Pavel-Južnji.
Reprezentativna karijera[uredi | uredi kôd]
Kao španjolski reprezentativac, Costa je igrao na Olimpijadama 1996. i 2000. Na Olimpijadi u Atlanti je bio šesti nositelj u igri singla, međutim, ondje je ispao već u prvom kolu protiv talijanskog predstavnika Andree Gaudenzija. Ništa bolji uspjeh u singlu nije imao ni u Sydneyju, međutim u paru s Àlexom Corretjom osvojio je olimpijsku broncu pobijedivši u borbi za treće mjesto južnoafričku kombinaciju Adams-de Jager.
Također, Costa je nastupao i za španjolsku Davis Cup reprezentaciju. Uz Corretju, Ferrra i Balcellsa, bio je član momčadi koja je 2000. godine na domaćem terenu u Barceloni osvojila Davis Cup protiv Australije.
Trenerska karijera[uredi | uredi kôd]
Nakon što je Španjolska 2008. godine na gostovanju kod Argentine osvojila Davis Cup, tadašnji izbornik Emilio Sanchez podnio je ostavku a njega je naslijedio Albert Costa. Ozbiljni protukandidat bio mu je Àlex Corretja dok iz španjolskog teniskog saveza tvrde da je presudio jedan glas.[2] Prije tog posla bio je savjetnik Feliciana Lópeza.
Pod njegovim vodstvom Španjolska je uspjela sljedeće godine obraniti naslov prvaka te osvojiti još jedan 2011.
Privatni život[uredi | uredi kôd]
Costi je tijekom odrastanja John McEnroe bio idol. Tenisač je katalonskog podrijetla te uživa u kartanju, stolnom tenisu, golfu i nogometu. Budući da je rodom iz Léride, navijač je tamošnjeg istoimenog kluba kao i FC Barcelone. Najdraži film mu je Ben Hur.
U braku je s Cristinom Venturom dok mu je kum bio bivši suigrač Àlex Corretja kojeg je tjedan dana ranije pobijedio u polufinalu Roland Garrosa. Sa suprugom Cristinom ima dvije blizanke Claudiju i Almu.
ATP finala[uredi | uredi kôd]
Pojedinačno (12:9)[uredi | uredi kôd]
Parovi (1:0)[uredi | uredi kôd]
Ishod | Datum | Turnir | Podloga | Partner | Protivnici | Rezultat |
---|---|---|---|---|---|---|
Pobjeda | 9. siječnja 2005. | Doha, Katar | beton | Rafael Nadal | Andrei Pavel Mihail Južnji |
6–3, 4–6, 6–3 |