Aldebaran

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Aldebaran
Taurus constellation map.svg
Položaj Aldebrana na nebu.
Položaj na nebu
Epoha J2000
Zviježđe Bik
Rektascenzija 4h 35m 55,2s
Deklinacija +16° 39' 33"
Prividna magnituda (V) +0,85
Karakteristike
Spektralni tip K5III
B-V indeks boje 1,44
U-B indeks boje 1,92
Tip promjenjive nepravilna
Astrometrija
Radijalna brzina (Rv) +54,26 ± 0,03 km/s
Prava brzina (μ) RA: 63,45 ± 0,84 mas/g
Dec.: −188,94 ± 0,65 mas/g
Paralaksa (π) 49,97 ± 0,75 mas
Udaljenost 65 ly (20 pc)
Apsolutna magnituda (MV) 0,6 ± 0,03
Detalji
Masa 1,16 ± 0,07 M
Polumjer 44,13 ± 0,84 R
Luminozitet 425 L
Temperatura 3900 ± 50 K
Metalicitet % Sunca
Rotacija 520 dana
Starost g
Druge oznake
87 Tauri, α Tauri, BD+16°629, GJ 171.1, GJ 9159, HD 29139, HIP 21421, HR 1457, SAO 94027

Aldebaran (α Tauri) je najsjajnija zvijezda u zviježđu Bik . Zvijezda je narančasti div glavnog niza s prividnom magnitudom 0,85. Svjetlost mu varira oko 0,2 magnitude, tako da pripada pulsarima . Tradicionalno ime Aldebaran potječe od arapskog izraza pratilac (Al dabaran) jer slijedi Plejade. Aldebaran je crveni div, hladniji od Sunca s površinskom temperaturom od 3,900 K, ali njegov polumjer je oko 44 puta veći od sunčevog, pa je preko 400 puta svjetliji. Okreće se polako i treba mu 520 dana za rotaciju oko sebe. 1997. astronomi Artie P.Hatzes i William D. Cochran otkrili su da je Aldebaran dvostruka zvijezda (α Tauri A i α Tauri B). Mjerenjem svjetline utvrđeno je da je α Tauri B crveni patuljak. [1] [2] [3] Oko zvijezde orbitira egzoplanet Aldebaran b, otkriven 1993., ali je smatran sumnjivim sve do 2015. godine, kada su istraživači zaključili da postoji vjerojatnost da egzoplanet orbitira Aldebaranom, u skladu s izvornim proračunima, ali i kompatibilna sa zvjezdanom aktivnošću. [4] U pravcu Aldebrana kreće se svemirska letjelica Pioneer 10, do koje će doći za otprilike 2 milijuna godina.

Opažanje na noćnom nebu[uredi VE | uredi]

Aldebaran je jedan od najlakše uočljivih zvijezda na noćnom nebu, dijelom zbog svoje svjetline, a dijelom zbog neposredne blizine jednog od izraženijih asterizama na nebu. Nakon tri zvijezde Orionovog pojasa u suprotnom smjeru od Siriusa, prva svijetla zvijezda na putu je Aldebaran. [5]

Zvijezda se slučajno nalazi u liniji vida između Zemlje i Hijada, pa ima izgled da je najsjajniji član otvorenog skupa, ali skup koji tvori asterizam u obliku bikove glave je dvostruko udaljeniji od Zemlje, na oko 150 svjetlosnih godina. [6]

Aldebaran je 5,47 stupnjeva južno od ekliptike i tako ga Mjesec može zakloniti (okultirati). Do takvih okultacija dolazi kada je Mjesečev uzlazni čvor u blizini jesenske ravnodnevnice . Niz od 49 okultacija dogodio se od 29. siječnja 2015. i završio 3. rujna 2018. Svaki je događaj bio vidljiv na sjevernoj hemisferi ili blizu ekvatora ; ljudi u npr. Australiji ili Južnoj Africi nikada ne mogu primijetiti aldebaransku okultaciju jer je predaleko južno od ekliptike. Razmjerno točna procjena promjera Aldebarana dobivena je tijekom okultacije 22. rujna 1978. Aldebaran je u konjukciji sa Suncem oko 1. lipnja svake godine.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Zvijezde u sazviježđu Bik iz Constellation Guide učitano 28.03.2014 (en)
  2. Zvijezde u sazviježđu Bik na stranici Top Astronomer učitano 28.03.2014 (en)
  3. Zvijezda Aldebaran na stranici Solstation učitano 28.03.2014 (en)
  4. Hatzes, A.P. (15. svibnja 2015.). "Long-lived, long-period radial velocity variations in Aldebaran: A planetary companion and stellar activity": 18
  5. Terence Dickinson (1998). NightWatch: A Practical Guide to Viewing the Universe, 56–, Firefly Books.
  6. Ian Ridpath (28 May 2003). The Monthly Sky Guide, 55–, Cambridge University Press.

Vidi također[uredi VE | uredi]