Aleksandar Belić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Aleksandar Belić

Aleksandar Belić (Beograd, 15. kolovoza 1876. - 26. veljače 1960.) bio je srpski lingvist[1] i akademik.[2]

Biografija[uredi | uredi kôd]

Belić je rođen u Beogradu. Nakon studija slavenskih jezika u Beogradu, Odesi i Moskvi, doktorirao je na Sveučilištu u Leipzigu 1900. godine. Tijekom akademske karijere radio je na Sveučilištu u Beogradu. Bio je član i dugogodišnji predsjednik Srpske akademije nauka i umjetnosti.[1] Belić se smatra vodećim srpskim jezikoslovcem prve polovice dvadesetog stoljeća. Istraživao je komparativnu slavistiku, opću lingvistiku, srpskohrvatsku dijalektologiju i sintaksu. Napisao je Pravopis srpskohrvatskog književnog jezika (1923.) koji se temeljio na fonološkom pravopisnom načelu. Cijeli život bio je dosljedni zagovornik ujedinjenog srpskohrvatskog jezika. [1]

Belićeva prikupljena djela objavljena su u 14 svezaka 1999. godine. Umro je u Beogradu.

Istraživanje hrvatskih govora[uredi | uredi kôd]

Istraživao je čakavsko i kajkavsko narječje i dao značajan doprinos slavenskoj akcentologiji svojim otkrićem slavenskog neoakuta u čakavskom narječju.

Belić je prvi podijelio kajkavsko narječje na dijalekte. Njegova podjela temelji se na konsonantizmu, odnosno refleksima praslavenskih glasova * tj i * dj. Ova podjela je prvi put objavljena u Narodnoj enciklopediji srpsko-hrvatsko-slovenačkoj[3], a kasnije je opovrgnuta.[4]

Izabrana djela[uredi | uredi kôd]

  • Dijalekti istočne i južne Srbije
  • Dijalektološka karta srpskog jezika
  • Akcentske studije
  • O dvojini u slovenskim jezicima
  • Galički dijalekt
  • O jezičkoj prirodi i jezičkom razvitku (1941.)
  • Pravopis srpsko-hrvatskog književnog jezika (1923.)

Reference[uredi | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 1,2 "Belić, Aleksandar", Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6723  pristupljeno 9. srpnja 2020.
  2. Tanasić. Lingvista sa najdužim stažom na čelu SANU. Politika Online pristupljeno 2. kolovoza 2019.
  3. Aleksandar Belić [1927.]. “Kajkavsko narječje”, Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka, knjiga 2.
  4. Mijo Lončarić [1996.]. Kajkavsko narječje, Zagreb: Školska knjiga