Aleksandar I., bugarski knez
| Aleksandar I. | |
|---|---|
| |
| Aleksandar I. Battenberg | |
| bugarski knez | |
| Vladavina | 29. travnja 1879. – 7. rujna 1886. |
| Nasljednik | Ferdinand I. |
| Supruga | Johanna Loisinger |
| Djeca | Asen Hartenauski Tsvetana Hartenauska |
| Puno ime | Aleksandar Josip von Battenberg |
| Dinastija |  Battenberg
|
| Otac | Aleksandar od Hessena i Rajne |
| Majka | Julia von Hauke |
| Rođenje | 5. travnja 1857., Verona |
| Smrt | 17. studenog 1893., Graz |
| Vjera | luteran |
Aleksandar I., poznat i kao Aleksandar I. Battenberg; rođen kao Aleksandar Josip von Battenberg (Verona, 5. travnja 1857. – Graz, 17. studenog 1893.), bugarski knez (1879. – 1886.) iz njemačke obitelji Battenberg, koja je bila odvjetak dinastije Hessen-Darmstadt. Bio je prvi autonomni knez Bugarske pod osmanskom vlašću u moderno vrijeme.[1] Isprva je vladao pod snažnim ruskim utjecajem, a nakon što je uspio smanjiti politički pritisak Rusije na Bugarsku, proruski časnici su podigli ustanak i zbacili ga s vlasti. Prebjegao je u Austro-Ugarsku gdje je dobio naslov grofa od Hartenaua i čin generala u austrijskoj vojsci.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rodio se kao sin princa Aleksandra Hessenskog, koji je poslije sklapanja morganatskog braka s groficom Julijom von Hauke preuzeo naslov princa od Battenberga. Kao omiljeni nećak ruskog cara Aleksandra II. sudjelovao je s ruskim snagama u rusko-turskom ratu 1877. godine koji je rezultirao stvaranjem autonomne bugarske države.[1] Prema odlukama Berlinskog kongresa (1878.), Aleksandar je bio 1879. godine postavljen za kneza novouspostavljene autonomne Kneževine Bugarske. Vrlo brzo je (1855.-1881.) preuzeo potpunu vlast u Bugarskoj. Prvo je 1880. raspustio narodnu skupštinu, a zatim je suspendirao ustav i 1881. godine preuzeo svu vlast u zemlji. U prvim godinama vladavine oslanjao se na Rusiju, ali su se odnosi između Bugarske i Rusije poremetili nakon uspona Aleksandra III. (1855.-1894.) na carsko prijestolje.
Godine 1883. Aleksandar I. je vratio ustav na snagu i podržao novu liberalno-konzervativnu koaliciju koja je oformila vladu. Uz pomoć vlade Petka Karavelova nastojao je umanjiti ruski utjecaj u zemlji.[2] Godine 1885. Aleksandar I. je uspješno pripojio Istočnu Rumeliju Kneževini Bugarskoj te time izvršio ujedinjenje zemlje. Takav potez je dodatno narušio političke odnose između Rusije i Bugarske, zbog čega je car Aleksandar III. odlučio zbaciti kneza Aleksandra I. s vlasti. Istodobno, i Srbija je bila revoltirana zbog jačanja Bugarske, zbog čega je napala Bugarsku u studenom 1885. godine i doživjela težak poraz na Slivnici. Aleksandar I. je nastavio uspješan vojni pohod i krajem istog mjeseca odbacio je srpske snage na srpski teritorij.[1] Sljedeće godine europske sile su priznale čin ujedinjenja Istočne Rumelije s Bugarskom. Unatoč vanjskopolitičkim uspjesima, proruski časnici u bugarskoj vojsci izveli su državni udar u kolovozu 1886. godine i prisilili Aleksandra I. na abdikaciju i izgon iz zemlje. Uskoro je nakratko opet preuzeo kneževsku vlast, da bi naposljetku, zbog protivljenja Rusije, bio prisiljen formalno abdicirati u rujnu iste godine.
Naselio se na područje Austro-Ugarske te je od 1890. godine djelovao kao časnik u austrijskoj vojsci. Dobio je naslov grofa od Hartenaua.
Bilješke[uredi | uredi kôd]
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Aleksandar I. Battenberg - Hrvatska enciklopedija
- Aleksandar I. Battenberg - Proleksis enciklopedija
- Aleksandar I., bugarski knez - Britannica Online (engl.)
- Aleksandar Battenberg – bugarski vladar njemačkog podrijetla – 1893. - povijest.hr
Aleksandar I., bugarski knez Bočna linija Hessen-Darmstadt Rođ. 5. travnja 1857. Umr. 17. studenog 1893.
| ||
| Vladarske titule | ||
|---|---|---|
| prethodnik - |
bugarski knez 29. travnja 1879.–7. rujna 1886. |
nasljednik Ferdinand I. |
