Aleksandar Jevtić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Aleksandar Jevtić. Za druga značenja pogledajte Aleksandar Jevtić (razdvojba).

Aleksandar Jevtić, zvan "Aco", je vukovarski Srbin koji je pomogao spasiti živote zarobljenih Hrvata u logoru Stajićevo u studenom 1991. tijekom Domovinskog rata, riskirajući život pošto je i sam zarobljen nakon pada Vukovara.[1][2][3] Među ostalima spasio je i brata poginulog vukovarskog branitelja Blage Zadre, Stanka Zadru.[4]

Zoran Šangut tvrdi da je u obrani Hrvatske 1991. do 1995. sudjelovalo i oko 10.000 Srba.[3]

Biografija[uredi | uredi kôd]

Otac Aleksandra Jevtića bio je poslovođa Blagi Zadri prije rata. Nakon što je počeo rat, Jevtić nije htio ratovati ni na jednoj strani te je poput većina Vukovaraca bio u skloništu tijekom granatiranja grada. Zadro mu je obećao da ga nitko neće mobilizirati iz poštovanja prema njegovoj obitelji, a kada je poginuo, tu je ulogu preuzeo Blagin pokojni sin Robert i brat Stanko.[1]

Nakon pada grada, JNA je zarobila tisuće vojnika i civila te ih prebacila u Srbiju, u logor Stajićevo. Nakon što je premlaćen, Jevtić je sreo jednog kapetana JNA koji je dočekao zarobljenike u logoru. Kapetan ga je prepoznao te se iznenadio što među Hrvatima vidi i Srbina, Jevtića, kojem je bio zapovjednik dok je služio vojni rok u Jugoslaviji. Jevtić mu je rekao da među zarobljenicima ima mnogo Srba koji su se jednostavno zatekli u Vukovaru pod opsadom. Kapetan JNA nakon toga angažirao ga je da od zarobljenika izdvoji Srbe od ostalih te ih stavi u drugi dio štale, gdje će biti sigurni. Međutim, usprkos opasnosti da ga stražari otkriju, Jevtić je uz srpske zarobljenike izdvojio i oko 150 Hrvata, izmislivši nekima lažna prezimena, te su svi prebačeni u drugi dio štale gdje ih nisu tukli. Među njima je bio i Predrag Matić i Zoran Šangut.[1]

Stanko Zadro, koji je bio na izmaku snaga nakon premlaćivanja, prisjeća se kako ga je Jevtić uspio zaštititi:

Čuli su se samo pucnji i jauci. U staji smo morali čučnuti, staviti ruke na leđa i glavu pognuti dolje. U trenu sam pred sobom vidio vojničke čizme i obuću civila. “Kovačeviću, diž’ se!” I dalje sam gledao dolje. “Što čekaš, Kovačeviću, ‘ajde!” Podignem glavu i vidim jednog vojnika JNA i Acu Jevtića. Kad sam se podigao, vojnik me upitao: “Jesu li te bili?!” Jesu, rekoh. “Boga mu, ubiše Srbe! Trči u drugi dio štale”, zapovjedio je.[1]

Jevtić je nakon par dana izašao iz logora, ali se znao vraćati do žice i zarobljenicima donositi kruh.[1] Naposljetku, logoraši su razmijenom zarobljenika početkom 1992. vraćeni u Hrvatsku.

Nakon što je "Latinica" 2008. snimila prilog o njemu u emisiji "I oni su branili Hrvatsku", odlikovan je u ožujku 2009. Redom Danice na prijedlog Udruge pravnika Vukovar '91. Jevtić je novinarima je skromno rekao da mu odlikovanje puno znači, no da se tih vremena zapravo ne želi prisjećati: "U tom trenutku nisam razmišljao o ničemu pa ni o posljedicama svoga čina. Pomogao sam nekima, ali mnogi kojima se nije moglo pomoći su ostali s druge strane," naglasio je. Član Udruge pravnika Vukovar "91. Predrag Matić Fred pojasnio je kako je to što je Jevtić učinio prije 18 godina u noći s 20. na 21. studenoga bila velika gesta zbog koje se u tim trenucima gubila glava.[5][6]

Stanko Zadro je istaknuo da Jevtićev potez govori da dobrih ljudi ima i u zlim situacijama, te poručio kako je odlikovanje "dobro i za srpski i za hrvatski narod".[5]

Vidi također[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e Ivica Radoš. 16. studenoga 2008. Zadri je izmislio prezime da i ga spasio iz logora. Jutarnji list. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. studenoga 2010. Pristupljeno 23. studenoga 2010.
  2. Tatjana Tagirov. 29. svibnja 2008. Čovjek sa velikim Č. VREME. Pristupljeno 23. studenoga 2010.
  3. a b Matko Biljak. 26. rujna 2009. NAŠA DOMOVINA I Jovan je branio Hrvatsku. Slobodna Dalmacija. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. srpnja 2012. Pristupljeno 23. studenoga 2010.
  4. Aleksandar Jevtić. Vojska.net. Pristupljeno 23. studenoga 2010.
  5. a b Ivana Knežević. 19. ožujka 2009. Predsjednik Mesić dodijelio odlikovanja. Vjesnik. Pristupljeno 16. studenoga 2010. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  6. Ankica Barbir-Mladinović. 20. ožujka 2009. Odlikovanje za ljudskost i hrabrost. Danas.org. Pristupljeno 23. studenoga 2010.