Aleksandr Grin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Aleksandr Grin
AlexanderGrin.jpg
Puno ime Aleksandr Stepanovič Grin
Rođenje 23. kolovoza 1880.
Smrt 8. srpnja 1932.
Zanimanje književnik
Književne vrste pripovijetka

Aleksandr Stepanovič Grin, (Slobodskoj, Vjatska gubernija, 23. kolovoza 1880. – Stari Krim, 8. srpnja 1932.), ruski književnik, zapažen po romantičnim pričama pustolovne i misteriozne tematike.[1] [2]

Životopis[uredi VE | uredi]

Pravim prezimenom Griniewski, rusinizirano Grinevski(j), rođen je u obitelji poljskog ustanika iz 1863., koji je prognan na sjever.[1] Djetinjstvo provodi u neimaštini u jednom sjevernom provincijskom gradu. S 15 godina odlazi na jug u Odesu, gdje ga fascinira more, istaknuta tema njegove književnosti.[2] Radio je razne poslove, a zatim lutao europskim dijelom Rusije i Uralom. Početkom 20. stoljeća pridružuje se socijalističkoj revolucionarnoj stranci. Ubrzo je uhićen i prognan u Sibir. Nakon povratka se posvetio pisanju.[2]

U proznim djelima kao što su "Grimizna jedra" (1923.); "Srce pustinje" (1923.), "Lutalica po valovima" (1928.), Akvarel (1929.) i dr. stvorio je fantastičan, egzotičan svijet toplih mora i šarenih luka. Pisao je i pripovijesti urbanih tema i motiva, s elementima halucinacija, tjeskobe i psihološke introspekcije. Tema "Štakoraša" (1923.) je grozničavo stanje u ruskom gradu nakon prevrata; po njemu je snimljen film "Izbavitelj" (1976.) Krste Papića. Pripisivali su mu književne utjecaje Poea i Stevensona.[1]

Iako priznat u književnim krugovima Serapionove braće i Jurija Karloviča Oleše, Grin je dugo bio na margini ruske književnosti, u kojoj su pustolovni romani i fantastika smatrani trivijalnima. Kanoniziran je tek objavom "Sabranih djela" 1965.[1]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Grimizna jedra (Alye parusa), 1923.
  • Srce pustinje (Serdce pustyni), 1923.
  • Štakoraš (Krysolov), 1923.
  • Lutalica po valovima (Beguščaja po volnam), 1928.
  • Akvarel, 1929.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]