Alexander Löhr

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Alexander Löhr
Alexander Löhr ohne Rand.jpg
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 20. ožujka 1885.
Mjesto rođenja Turnu-Severin, Rumunjska
Datum smrti 26. veljače 1947.
Mjesto smrti Beograd, Srbija
Nacionalnost Nijemac
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1906. - 1945.
Čin Rank insignia of Generaloberst of the Wehrmacht.svg general-pukovnik
Ratovi Prvi svjetski rat
Drugi svjetski rat
Važnije bitke Poljska kapmanja
Operacija 25
Invazija na SSSR
Fall Weiss
Vojska Flag of Austria-Hungary (1869-1918).svg Austro-ugarska vojska
Flag of Austria.svg Austrijska vojska
Flag of German Reich (1935–1945).svg Wehrmacht
Rod vojske Luftwaffe
Zapovijedao Grupa armija E
Odlikovanja Viteški križ željeznog križa s hrastovim lišćem i mačevima

Alexander Löhr (20. ožujka 1885. - 26. veljače 1947.), njemački vojnik, časnik u vojskama Austro-Ugarske Monarhije, Republike Austrije, te Nacističke Njemačke.

Životopis[uredi VE | uredi]

Mladost i Prvi svjetski rat[uredi VE | uredi]

Alexander Löhr rođen je u Rumunjskoj 1885. god. Osim njemačkog, odlično je govorio ruski, hrvatski, rumunjski i mađarski jezik. U Prvom svjetskom ratu zapovjedao je vodom pionirske bojne 85. pješačke pukovnije Austro-Ugarske vojske. Kraj rata dočekao je sa činom bojnika.

Međuratno razdoblje[uredi VE | uredi]

Nakon rata, Löhr nastavlja služiti u vojsci novostvorene Republike Austrije. U čin potpukovnika unaprjeđen je 1921., a u čin pukovnika 1928. god. Čin general-bojnika dobiva 1934. kada postaje zapovjednik Austrijskog ratnog zrakoplovstva.

Po izvođenju Anschlussa 1938., Löhr prelazi u oružane snage Nacističke Njemačke. Ubrzo je postao zapovjednik njemačke zrakoplovne flote na području Austrije. Tada je unaprijeđen u čin general-poručnika.

Drugi svjetski rat[uredi VE | uredi]

Po izbijanju Drugog svjetskog rata, Löhr je postao zapovjednik 4. zračne flote. Sudjelovao je u napadima na Poljsku, Jugoslaviju, i SSSR. Njegove zračne snage bombardirale su Beograd. Dne 3. svibnja 1941. promaknut je u čin general-pukovnika. Zapovijedao je 12. armijom na Balkanu od 12. srpnja 1942. do prosinca 1942. godine.

Zapovjedao je prvim većim anti-partizanskim operacijama u Hrvatskoj. Veći dio rata, kao nadležni general, bio je u stalnoj vezi s njemačkim predstavnicima u NDH, te je bio upoznat sa stanjem i problemima u hrvatskoj državi.

Prilikom propasti NDH, zapovjedao je povlačenjem njemačke vojske na sjever. Potpisao je kapitulaciju 9. svibnja 1945. i predao se partizanima u Sloveniji, ali je tri dana poslije pobjegao i uspio se probiti do Britanaca kojima se predao. Britanci su ga izručili jugoslavenskim komunističkim vlastima. Osuđen je na smrt zbog odgovornosti za bombardiranje Beograda 6. travnja 1941 i strijeljan 26. veljače 1947. u Beogradu.