Alfons II., kralj Napulja
Alfons II. (Napulj, Napuljsko Kraljevstvo, 4. studenoga 1448. – Mazara del Vallo, Kraljevina Sicilija, 18. prosinca 1495.) bio je kralj Napulja od 25. siječnja 1494. do 23. siječnja 1495. godine.[1] Prije stupanja na tron, Alfons je bio kalabrijski vojvoda,[1] sin kralja Ferdinanda I. i njegove prve supruge, Izabele Clermontske.
Nakon smrti svoga oca, Alfons je postao kralj, poznat kao mecena. Tijekom Alfonsove vladavine, došlo je do gradnje crkvi. Alfonsov je tutor bio humanist Giovanni Pontano.
Sin kralja Alfonsa i njegove supruge Hipolite Marije Sforze[2] bio je Ferdinand II. Napuljski. Alfons je navodno volio mnoge žene te je bio sodomist.[3]
- 1 2 Campbell, Gordon, ur. 2005. [2003] Alfonso II of Aragon. The Oxford Dictionary of the Renaissance. Oxford University Press. doi:10.1093/acref/9780198601753.001.0001. ISBN 9780191727795
- ↑ Fallows, Noel. 2010. Jousting in Medieval and Renaissance Iberia. The Boydell Press
- ↑ Chronicum venetum.
- Bartlett, Kenneth R. 2013. A Short History of the Italian Renaissance. University of Toronto Press. ISBN 978-1-4426-0014-0