Alikvotni tonovi

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Alikvotni, parcijalni, harmonijski ili gornji tonovi niz su tihih, popratnih tonova koji se javljaju uz osnovni, glasni ton istoga izvora dajući mu karakterističnu boju i punoću. Alikvotne tonove naslutio je Marin Mersenne sredinom prve polovice 17. stoljeća, a matematički odredio Joseph Sauveur 1701. godine. Na njima je Jean-Philippe Rameau 1722. godine u svom djelu Rasprava o harmoniji (francuski: Traité de l’harmonie) izgradio svoj sustav harmonije utemeljene na prirodnim fizikalnim načelima.[1][2]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Alikvotni tonovi, Hrvatska enciklopedija (LZMK), pristupljeno 2. kolovoza 2020.
  2. Alikvotni tonovi, Proleksis enciklopedija, pristupljeno 2. kolovoza 2020.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]