Alkalna baterija

Izvor: Wikipedija

Alkalne baterije su primarne baterije. Postoje i punjive alkalne baterije.

Prve alkalne baterije razvijene su 1940. godine, bile su vrlo otrovne jer su sadržavale mnogo žive i kadmija, ali su nalazile primjenu zbog toga što su od baterija s cinkovim i bakrenim elektroda bile peterostruko do osmerostruko trajnije.[1]

Katoda u alkalnim baterijama je od manganovog dioksida, a anoda je od cinka u prahu. Nazivamo ih alkalnim jer je elektrolit lužina (alkalan): kalijev hidroksid.[1]

U usporedbi s cink-ugljikovim baterijama koje su razvijene od mokrog Leclanchéovog članka ili cink-klorid baterijama, čiji je elektrolit cinkov klorid ili amonijev klorid, veće su energijske gustoće i dužeg roka trajanja od tih baterija iste voltaže.[1] Dugmasta baterija bazirana na srebrovom oksidu veće je energijske gustoće i kapaciteta od alkalnih, ali je znatno skuplja od alkalnih baterija iste veličine.

Osim što su većeg kapaciteta od baterija baziranih na cinku, dolaze već potpuno napunjene.[1] Podnose pražnjenje većim strujama, dobro su otporne i visoka su temperaturna koeficijenta.[1]

Primjenjuje ih se u kućanstvima za daljinskim upravljačima, svjetiljkama, radijskim uređajima, digitalnim kamerama, igračkama, dlanovnicima, MP3 playerima, CD playerima te ostalim audio i video prijenosnim uređajima.[2] Izrađuje ih se u obliku puceta ili cilindra.[3]

Mogu biti opasne po okoliš i zdravlje, zbog toga što su sklone curenju opasnog kalijevog hidroksida.[1] Ovaj spoj korisnicima može iritirati kožu, oči i dišne puteve.[3]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e f NiMH akumulatoriArhivirana inačica izvorne stranice od 16. prosinca 2014. (Wayback Machine) Autori: Bojan Brezina, Željko Stanečić, FER, Zagreb, siječanj 2013.
  2. Baterije Zagreb
  3. a b Što trebate znati o baterijama, FRIŠ d.o.o. Križevci. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. lipnja 2018. Pristupljeno 13. prosinca 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]