Ana Bešlić
Ana Bešlić (salaš Šara Pustara kod Bajmoka, 16. ožujka 1912. – Beograd, 28. siječnja 2008.) je bila kiparica iz Srbije, rodom iz obitelji Hrvata iz Bačke u autonomnoj pokrajini Vojvodini. Jedna je od hrvatskih velikanki u Vojvodini čiji su povijesni doprinosi veći od ovoga prostora. Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata 2012. godinu obilježava kao 100. obljetnicu rođenja kiparice Ane Bešlić. Osim nje, u tu grupu hrvatskih velikana iz Vojvodine čiju će obljetnicu ZKVH obilježiti su književnik i bibliograf Ivan Kujundžić, književnik i sakupljač narodne književnosti Balint Vujkov, književnik Ante Jakšić, franjevac Stjepan Beato Bukinac i pjesnik Ante Evetović Miroljub.[1]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rodila se na salašu Šara Pustara koji se nalazi kod bačkog gradića Bajmoka, koji se u to vrijeme nalazio u južnoj Ugarskoj, nedaleko od upravne granice s Hrvatskom, u Austro-Ugarskoj.
Školovala se u Zagrebu, Grazu i Beču, a svoje umjetničko znanje je razvila za školovanja na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu 1949. godine. Stilski je suvremene orijentacije.[2] Poslijediplomski je studij dovršila kod kipara Tome Rosandića, s kime je surađivala do 1955. godine.[2]
Bila je jednom od najvažnijih predstavnica suvremenog kiparstva u Jugoslaviji i Srbiji. Pripadala je skupini umjetnika koji su od '50-ih postali istaknuti u umjetničkim krugovima po svojoj kiparskoj radoznalosti i pristupu koji je bio izvan strujanja, čime su bili začetnici promjene stila u jugoslavenskom kiparstvu. Ipak, unatoč tome, Ana Bešlić se bila usmjerila na izradu spomenika. Ostavila je veliki trag u Subotici, obilježivši poslijeratni likovni život tog grad, ali i poslije,[1] posebice na javnim prostorima. Osim Subotice, djela joj se nalaze u Šandoru, Bajmaku, Paliću i Tavankutu.[2] Legat njenih kiparskih djela danas se nalazi u subotičkom Gradskom muzeju.[1] Dio svojih radova je poklonila gradu Subotici (poprsje Blaška Rajića).
Zadnje godine svog života je provela u Beogradu, gdje je i umrla 2008.
Radovi[uredi | uredi kôd]
Najpoznatije njene skulpture su Plamen, Majka i dijete, Talija, Slomljena krila (često fotografirane palićke lokacije), Majka i sin, Podravkin pijetao, Tina Turner, Blaško Rajić, Ivan Parčetić, Matko Vuković i ostale.
Nagrade[uredi | uredi kôd]
Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja za svoj rad, među ostalim i nagradu Pro Urbe 1997. godine.
O njoj je redatelj iz Subotice Rajko Ljubič 2005. snimio dokumentarni film.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c Radio Subotica, program na hrvatskom Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. ožujka 2021. (Wayback Machine) Marina Kujundžić Kovačić: Godinu velikana ZKVH počinje obilježavanjem 100. obljetnice rođenja kiparice Ane Bešlić, 13. ožujka 2012.
- ↑ a b c Radio Subotica, program na hrvatskom jeziku Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. kolovoza 2018. (Wayback Machine) Lazar Merković: Na današnji dan - 16. ožujka, pristupljeno 16. ožujka 2012. godine
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- (srp.) Skulpture Srbije[neaktivna poveznica] Ana Bešlić
- (mađ.) Magyar Szó online Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. veljače 2008. (Wayback Machine) Ana Bešlić szabadkai Pro Urbe díjas szobrászművész halálhírére
- (srp.) Suboticke.net U vremenu uspomena
- (srp.) B92 Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. lipnja 2011. (Wayback Machine) Preminula vajarka Ana Bešlić
- (srp.) Muzej savremene umetnosti Vojvodine Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. listopada 2007. (Wayback Machine)