Anciferov
Anciferov
Širinki (rus. Ширинки) | |
|---|---|
| Otok | |
 Satelitska snimka (Landsat) | |
| Etimologija | ainuski: "mjesto visokih valova" |
| Položaj | |
| Koordinate | 50°12′N 154°59′E / 50.20°N 154.98°E |
| Država | |
| More | Ohotsko more |
| Ocean | Tihi ocean |
| Otočje | Kurilski otoci |
| Fizikalne osobine | |
| Najviši vrh | Renge-dake, 761 m |
| Stanovništvo | |
| Broj stanovnika | nenaseljen |
 Položaj otoka  Anciferov Anciferov na zemljovidu Sahalinske oblasti  | |
Anciferov (rus. Остров Анциферова), također poznat kao Širinki (rus. Ширинки; jap. 志林規島, Shirinki-tō) je nenaseljeni vulkanski otok smješten u sjevernom lancu Kurilskih otoka u Ohotskom moru na sjeverozapadu Tihog oceana. Njegovo japansko ime potječe iz ainuskog jezika i znači "mjesto visokih valova". Njegov najbliži susjed je Paramušir, smješten s druge strane 15 km širokog Lužinovog tjesnaca. Dobio je ime po kozačkoj istraživaču Danilu Anciferovu, koji ga je prvi opisao zajedno s drugim sjevernim Kurilskim otocima početkom 18. stoljeća.
Anciferov je otprilike kružni otok površine 6 km2[1] i dio je planinskog lanca koji se proteže zapadno od glavnog luka Kurilskih otoka. Otok je stratovulkan promjera 4,25 km i sa središnjim vrhom (jap. 蓮華岳; Renge-dake) visine 761 metar, s kalderom promjera 750 metara, koja je probijena prema jugu. Dvije kupole lave nalaze se u blizini proboja zidova kratera, koji izgledaju kao da su relativno novijeg porijekla, iako na Anciferovu u moderno doba nisu uočene vulkanske erupcije. Velik dio otoka prekriven je plovućcem iz piroklastičnih naslaga.
Južni kraj Anciferova mjesto je jednog od pet glavnih legla stellerovih morskih lavova (oko 600 životinja) na Kurilskim otocima. Zbog odsutnosti kopnenih predatora, ovo je također dom vrlo gustih kolonija burnjaka i ćubastih tupika (lat. Fratercula cirrhata) koji se gnijezde u humcima duž njegovih padina. Ptice koje žive na liticama, poput troprstih galeba (rod Rissa) i debelokljunih njorki (lat. Uria lomvia) također su brojne.[2]
Anciferov nije imao stalno naselje prije kontakta s Europljanima, ali su ga ljeti posjećivala plemena Ainu radi lova.Godine 1801. japanska vlada službeno je preuzela kontrolu nad otocima, uključivši ih u pokrajinu Ezo (danas Hokkaido), ali suverenitet je prešao na Rusko Carstvo prema uvjetima ugovora iz Šimode 1855. godine. Prema ugovoru iz Sankt Peterburga (1875.), suverenitet je prešao na Japansko Carstvo zajedno s ostatkom Kurilskih otoka. Otoci su prije bili pod upravom okruga Uruppu u podprefekturi Nemuro u Hokkaidu. Nakon Drugog svjetskog rata, otok je došao pod kontrolu Sovjetskog Saveza, a sada je dio ruske Sahalinske oblasti. Otok je sada dio rezervata za divlje životinje,a pristup otoku ribarskim plovilima na manje od 20 km je zabranjen.
- ↑ International Kuril Island Project（IKIP）. University of Washington Fish Collection or the respective authors. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. listopada 2012. Pristupljeno 27. studenoga 2009.
- ↑ Rječnik standardnih hrvatskih ptičjih naziva (PDF). HAZU. Zavod za orntologiju HAZU. 2018
- Shirinki. Global Volcanism Program. Smithsonian Institution. Pristupljeno 25. lipnja 2021.
- Gorškov, G. S. Volcanism and the Upper Mantle Investigations in the Kurile Island Arc. Monographs in geoscience. New York: Plenum Press, 1970. ISBN 0-306-30407-4 0-306-30407-4
- Krašeninnikov, Stepan Petrovič, and James Greive. The History of Kamtschatka and the Kurilski Islands, with the Countries Adjacent. Chicago: Quadrangle Books, 1963.
- Rees, David. The Soviet Seizure of the Kuriles. New York: Praeger, 1985. ISBN 0-03-002552-4 0-03-002552-4
- Takahashi, Hideki, and Masahiro Ōhara. Biodiversity and Biogeography of the Kuril Islands and Sakhalin. Bulletin of the Hokkaido University Museum, no. 2-. Sapporo, Japan: Hokkaido University Museum, 2004.
 |
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Anciferov |