Andrei Pavel

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Andrei Pavel
Andrei Pavel 2006 Australian Open.jpg

Pavel tijekom meča na Australian Openu u siječnju 2006.

Država Flag of Romania.svg Rumunjska
Prebivalište Borgholzhausen, Njemačka[1]
Rođenje 27. siječnja 1974.
Visina 183 cm
Težina 90 kg
Igra desnom rukom
(jednoručni backhand)
Karijera 1995. - 2009.
Zarađeni novac 5.225.028 USD
Pojedinačno
Omjer pobjeda i poraza 277 - 266
Osvojeni turniri 3
Najbolji plasman 13. (25. listopada 2004.)
Grand Slam
Australian Open 4K (1999., 2004.)
Roland Garros ČF (2002.)
Wimbledon 3K (2000., 2002.)
US Open 4K (2000., 2004.)
Parovi
Omjer pobjeda i poraza 142 - 136
Osvojeni turniri 6
Najbolji plasman 18. (30. travnja 2007.)

Andrei Pavel (Constanţa, Rumunjska, 27. siječnja 1974.) je rumunjski teniski trener te bivši profesionalni tenisač. Tijekom četrnaest godina duge karijere, osvojio je tri turnira u singlu i šest u igri parova.

Trenutno je trener austrijske tenisačice Tamire Paszek.[2]

Karijera[uredi VE | uredi]

Teniska karijera[uredi VE | uredi]

Andrei je tenis počeo trenirati u dobi od osam godina dok se sa šesnaest preselio u Njemačku. 1992. osvojio je juniorski Roland Garros dok je 1995. postao profesionalni tenisač.

Svoj prvi ATP naslov osvojio je 13. travnja 1998. kada je u finalu Tokija pobijedio Zimbabveanca Byrona Blacka s ekspresnih 6-3, 6-4.[3] Iste godine je sa sunarodnjakom Gabrielom Trifuom osvojio turnir na domaćem terenu, u Bukureštu.

Tijekom 1999. igrao je finala Münchena i s’Hertogenboscha gdje su na zemljanim i travnatim podlogama od njega bili bolji Franco Squillari[4] odnosno Patrick Rafter. Također, iste godine je igrao i finale parova u Sankt Peterburgu.

Svoj drugi ATP turnir, Andrei Pavel je osvojio 22. svibnja 2000. kada je u St. Pöltenu pobijedio Australca rumunjskih korijena Andrewa Iliea. Nakon godinu dana, osvojio je Canadian Open, turnir iz serije 1000 koji se tada održavao u Montréalu. Ondje je na betonskom terenu sa 7-6, 2-6 i 6-3 pobijedio devetog nositelja, Patricka Raftera.[5][6][7]

S Nijemcem Alexanderom Waskeom osvojio je dva od tri turnira u kojima su zajedno igrali finala parova. Najznačajnija je bila pobjeda u Barceloni gdje su pobijedili domaći par Nadal-Salvá Vidal.

Do kraja karijere, Pavel je još igrao jedno finale singla i to u Umagu čime je Carlos Moyá postao njegov peterostruki pobjednik.[8][9]

Krajem rujna 2009. oprostio se od aktivne igračke karijere u ekshibicijskom meču protiv Gorana Ivaniševića u okviru Romanian Opena.[10] Planirano je da odrade jedan set, ali kod rezultata 5:4 za rumunjskog tenisača, Goran je morao predati zbog bolova u ramenu.[10]

Wikicitati Andrei Pavel bio je veliki, kompletan tenisač. Kad je imao svoj dan, mogao je dobiti koga god je htio. Sjećam se da me jednom izludio na turniru u Hamburgu. Nisam imao šanse. Imao je igru na svim podlogama i mislim da je zaslužio bolje mjesto od 13. ATP ljestvice. Za rumunjski je tenis napravio najviše nakon Ilije Năstasea. Goran Ivanišević [11]
()

Reprezentativna karijera[uredi VE | uredi]

Na reprezentativnj razini, Pavel je za Rumunjsku nastupio na četiri Olimpijade, međutim, u svakoj od njih je ispao već u prvom kolu turnira u singlu. Tako je u Barceloni bolji bio Carl-Uwe Steeb koji je došao s divljom pozivnicom. U Atlanti je izgubio od Španjolca Sergija Bruguere a u Sydneyju od trećeg nositelja Magnusa Normana. Negativan niz nastavio se i Ateni gdje ga je pobijedio Ivo Karlović. Također, bez većeg uspjeha nastupao je i u igrama parova.

Osim Olimpijade, Pavel je nastupao i za Davis Cup reprezentaciju koju je kao tenisač uveo u svjetsku skupinu i tamo zadržao godinama, uz skor 40-11.[10]

Trenerska karijera[uredi VE | uredi]

Andrei Pavel bio je izbornik rumunjske Davis Cup reprezentacije. Tada je došao u sukob s rukovodstvom teniskog saveza, posebice njegovim predsjednikom Ruxandrom Dragomirom koji je inzistirao na njegovoj ostavci nakon velikih poraza od Argentine (1-4) i Češke (0-5).[12] U znak podrške svojem izborniku, nacionalni reprezentativci su odlučili bojkotirati nastup u reprezentaciji.[12]

Nakon epizode kao teniski selektor, Pavel je postao trener srpske tenisačice Jelene Janković.[13] Nakon nje postao je trener Austrijanke Tamire Paszek s kojom je kasnije ostvario vezu.[14]

ATP finala[uredi VE | uredi]

Pojedinačno (3:6)[uredi VE | uredi]

Ishod Datum Turnir Podloga Protivnik Rezultat
Pobjeda 13. travnja 1998. Tokio, Japan beton Flag of Zimbabwe.svg Byron Black 6–3, 6–4
Poraz 26. travnja 1999. München, Njemačka zemlja Flag of Argentina.svg Franco Squillari 4–6, 3–6
Poraz 14. lipnja 1999. s’Hertogenbosch, Nizozemska trava Flag of Australia.svg Patrick Rafter 6–3, 6–7, 4–6
Pobjeda 22. svibnja 2000. St. Pölten, Austrija zemlja Flag of Australia.svg Andrew Ilie 7–5, 3–6, 6–2
Pobjeda 30. srpnja 2001. Kanada Masters, Montréal, Kanada beton Flag of Australia.svg Patrick Rafter 7–6, 2–6, 6–3
Poraz 27. listopada 2003. Pariz Masters, Francuska tepih Flag of the United Kingdom.svg Tim Henman 2–6, 6–7, 6–7
Poraz 25. travnja 2005. München, Njemačka zemlja Flag of Argentina.svg David Nalbandian 4–6, 1–6
Poraz 22. svibnja 2006. Pörtschach, Austrija zemlja Zastava Ruske Federacije.svg Nikolaj Davidenko 0–6, 3–6
Poraz 23. srpnja 2007. Umag, Hrvatska zemlja Flag of Spain.svg Carlos Moyá 4–6, 2–6

Parovi (6:5)[uredi VE | uredi]

Ishod Datum Turnir Podloga Partner Protivnici Rezultat
Pobjeda 21. rujna 1998. Bukurešt, Rumunjska zemlja Flag of Romania.svg Gabriel Trifu Flag of Romania.svg George Cosac
Flag of Romania.svg Dinu Pescariu
7–6(7–2), 7–6(7–4)
Poraz 14. veljače 1999. Sankt Petersburg, Rusija tepih Flag of the Netherlands.svg Menno Oosting Flag of the United States.svg Jeff Tarango
Flag of the Czech Republic.svg Daniel Vacek
6–3, 3–6, 5–7
Poraz 10. siječnja 2005. Doha, Katar beton Zastava Ruske Federacije.svg Mihail Južnji Flag of Spain.svg Albert Costa
Flag of Spain.svg Rafael Nadal
3–6, 6–4, 3–6
Pobjeda 31. srpnja 2005. Kitzbühel, Austrija zemlja Flag of the Czech Republic.svg Leoš Friedl Flag of Belgium (civil).svg Christophe Rochus
Flag of Belgium (civil).svg Olivier Rochus
6–2, 6–7(5–7), 6–0
Poraz 18. rujna 2005. Bukurešt, Rumunjska zemlja Flag of Romania.svg Victor Hănescu Flag of Argentina.svgJosé Acasuso
Flag of Argentina.svg Sebastián Prieto
3–6, 6–4, 3–6
Pobjeda 15. rujna 2006. Auckland, Novi Zeland beton Flag of the Netherlands.svg Rogier Wassen Flag of Sweden.svg Simon Aspelin
Flag of Australia.svg Todd Perry
3–6, 7–5, [4–10]
Pobjeda 7. svibnja 2006. München, Njemačka zemlja Flag of Germany.svg Alexander Waske Flag of Australia.svg Alexander Peya
Flag of Germany.svg Björn Phau
6–4, 6–2
Pobjeda 16. srpnja 2006. Gstaad, Švicarska zemlja Flag of the Czech Republic.svg Jiří Novák Flag of Switzerland.svg Marco Chiudinelli
Flag of Switzerland.svg Jean-Claude Scherrer
6–3, 6–1
Poraz 25. veljače 2007. Rotterdam, Nizozemska beton Flag of Germany.svg Alexander Waske Flag of the Czech Republic.svg Martin Damm
Flag of India.svg Leander Paes
3–6, 7–6(7–5), [7–10]
Pobjeda 29. travnja 2007. Barcelona, Španjolska zemlja Flag of Germany.svg Alexander Waske Flag of Spain.svg Rafael Nadal
Flag of Spain.svg Salvá-Vidal
6–3, 7–6(7–1)
Poraz 23. svibnja 2009. Kitzbühel, Austrija zemlja Flag of Romania.svg Horia Tecău Flag of Brazil.svg Marcelo Melo
Flag of Brazil.svg André Sá
7–6(11–9), 2–6, [7–10]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]