Andrija Fabing

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Andrija Fabing (Apatin, prije 2. siječnja 1810. – Osijek, 21. studenoga 1871.),[1] hrvatski graditelj orgulja iz poznate obitelji Fabing. [2]

Potomak njemačkih doseljenika. Obiteljska predaja kaže da su od švedskih doseljenika. Polovicom 18. stoljeća žive u Apatinu. Orguljarstvo je najvjerojatnije izučio u radionici apatinskih majstora Caspara i Ivana Fischera.[3][4] Od 1848. živi i radi u Osijeku. Po dobivanju građanstva, otvorio orguljarsku radionicu koja je radila otprilike do 1920. godine.[5] Izgradio orgulje u crkvama u Đakovu (župna crkva Svih svetih, "Mala crkva")[6], Trnavi, Gorjanima i Vrbici. Stil izrade bio je kasni barok, pod utjecajm učitelja Fischera. Kao majstor bio je dobar orguljar i vješt stolar. Obiteljsku radionicu prepustio je bratu Lorenzu, 1870. godine.[7]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. O obitelji 'Fabing' u osječkom državnom arhivu: građa, Autor: Ban, Branka, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje (0353-5223) 11 (2011); 225-241, sažetak, Hrvatska znanstvena bibliografija
  2. Fabing, Hrvatska enciklopedija, tekst: Ivona Ajanović-Malinar (1998.)
  3. Fabing, Hrvatska enciklopedija, tekst: Ivona Ajanović-Malinar (1998.)
  4. Fischer, Caspar (Kaspar), Hrvatska enciklopedija, tekst: Ivona Ajanović-Malinar (1998.)
  5. The Organ: An Encyclopedia Napisao/la Douglas Earl Bush,Richard Kassel, ISBN 0415941741, str. 130, Google Knjige
  6. Restaurirane orgulje iz 1850., objavljeno 16. svibnja, 2012., Maja MUŠKIĆ, Glas Slavonije
  7. Fabing, Hrvatska enciklopedija, tekst: Ivona Ajanović-Malinar (1998.)