Andrija Fabing

Izvor: Wikipedija

Andrija Fabing (Apatin, prije 2. siječnja 1810.Osijek, 21. studenoga 1871.),[1] hrvatski graditelj orgulja iz poznate obitelji Fabing.[2]

Potomak njemačkih doseljenika. Obiteljska predaja kaže da su od švedskih doseljenika. Polovicom 18. stoljeća žive u Apatinu. Orguljarstvo je najvjerojatnije izučio u radionici apatinskih majstora Caspara i Ivana Fischera.[2][3] Od 1848. živi i radi u Osijeku. Po dobivanju građanstva, otvorio orguljarsku radionicu koja je radila otprilike do 1920. godine.[4] Izgradio orgulje u crkvama u Đakovu (župna crkva Svih svetih, "Mala crkva"),[5] Trnavi, Gorjanima i Vrbici. Stil izrade bio je kasni barok, pod utjecajm učitelja Fischera. Kao majstor bio je dobar orguljar i vješt stolar. Obiteljsku radionicu prepustio je bratu Lorenzu, 1870. godine.[2]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. O obitelji 'Fabing' u osječkom državnom arhivu: građa, Autor: Ban, Branka, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje (0353-5223) 11 (2011); 225-241, sažetak, Hrvatska znanstvena bibliografija
  2. a b c Fabing, Hrvatski biografski leksikon, LZMK, tekst: Ivona Ajanović-Malinar (1998.)
  3. Fischer, Caspar (Kaspar), Hrvatska enciklopedija, tekst: Ivona Ajanović-Malinar (1998.)
  4. The Organ: An Encyclopedia Napisao/la Douglas Earl Bush,Richard Kassel, ISBN 0415941741, str. 130, Google Knjige
  5. Restaurirane orgulje iz 1850., objavljeno 16. svibnja, 2012., Maja MUŠKIĆ, Glas Slavonije