Anka Berus

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Anka Berus
Anka Berus
Anka Berus neposredno pred Drugi svjetski rat
Rođenje 16. prosinca 1903.
Smrt 2. lipnja 1991.
Posljednje počivalište zagrebačko groblje Mirogoj
Zanimanje političarka
Portal o životopisima

Anka Berus (Split, 16. prosinca 1903.Zagreb, 2. lipnja 1991.) bila je antifašistkinja, hrvatska političarka u SFR Jugoslaviji, junakinja socijalističkog rada i narodna heroina Jugoslavije, junakinja socijalističkog rada. Prva žena ministrica u Hrvatskoj. Sestra hrvatskog političkog uznika i domoljuba Lava Znidarčića.[1]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rođena je 16. prosinca 1903. godine u Splitu. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u rodnom gradu, a od 1922. do 1926. godine studirala je na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Radničkom pokretu priključila se kao studentica.

Revolucionarno djelovanje nastavila je i kao profesorica gimnazije u Splitu od 1926. do 1936. godine. Zbog toga je dolazila u sukob sa školskom upravom. U siječnuju 1929. godine, povezala se s Pokrajinskim komitetom KPJ za Dalmaciju i aktivno radila u njegovoj tehnici. Članica Komunističke partije Jugoslavije postala je 1934. godine.

Poslije jedne policijske provale 1936. godine, bila je uhićena i osuđena od Suda za zaštitu države u Beogradu na dvije godine zatvora. Kaznu je služila od 1936. do 1938. godine u Požarevcu. Povratkom u Split, nastavila je s revolucionarnim radom i već 1939. godine ponovno je bila uhićena i upućena u Lepoglavu. Ubrzo je puštena na slobodu, ali je iz Splita bila protjerana u Celje. Tu se povezala s partijskom organizacijom i nastavila s radom u Mjesnom i Sreskom komitetu Komunističke partije Slovenije za Celje. U Celju se nije dugo zadržala, već je ilegalno prešla u Zagreb i zaposlila se. Odmah se uključila u rad Sindikata radnika i službenika prehrambene industrije.

U vrijeme priprema za oružani ustanak, bila je jedan od organizatora mnogobrojnih akcija i diverzija usmjerenih protiv ustaša i njemačkih fašista. U ožujku 1942. godine, Anka se prebacila na partizansko slobodno područje i održavala vezu između ilegalnih partijskih radnika u Zagrebu i partijskih organizacija u NOV Hrvatske. Kao članica Biroa Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske i instruktor za Hrvatsko primorje, od ožujka do kolovoza 1942. godine, aktivno je radila na širenju Narodnooslobodilačkog pokreta u Primorju, Gorskom kotaru i Istri.

U lipnju 1943. godine, na Prvom zasjedanju Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske bila je izabrana je za vijećnicu ZAVNOH-a, a od studenog 1943., bila je vijećnica Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije. Od rujna 1943. do listopada 1944. godine, bila je rukovoditeljica i članica Povjerenstva CK KPH za sjevernu Hrvatsku. Nakon oslobođenja Dalmacije, krajem 1944. godine, postala je članicom Oblasnog komiteta KPH za Dalmaciju i Oblasnog Narodnooslobodilačkog odbora za Dalmaciju.

Poslije rata, bila je ministrica u vladi NR Hrvatske od 1945. do 1949., predsjednica Komisije državne kontrole NR Hrvatske od 1949. do 1950. godine, ministrica financija NR Hrvatske od 1950. do 1953., zastupnica u Saboru SR Hrvatske i članica Izvršnog vijeća SR Hrvatske, članica Politbiroa CK KPH, Izvršnog komiteta CK SKH i Centralnog komiteta SKJ, poslanica Savezne skupštine Jugoslavije od 1945. do 1963., članica Saveznog izvršnog vijeća od 1953. do 1956., predsjednica Republičkog komiteta Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske i članica Savjeta federacije.

Grob obitelji Berus na Mirogoju.

Umrla je 2. lipnja 1991. godine u Zagrebu. Sahranjena je na zagrebačkom groblju Mirogoju.

Odličja[uredi | uredi kôd]

Nositeljica je Partizanske spomenice 1941., Ordena junaka socijalističkog rada, Ordena Republike sa zlatnim vijencem, Ordena narodnog oslobođenja i ostalih jugoslavenskih odličja. Ordenom narodnog heroja odlikovana je 24. srpnja 1953. godine.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Narodni heroji Jugoslavije, „Mladost“, Beograd, 1975. godina.
  • Enciklopedija Jugoslavije (knjiga prva). „Jugoslavenski leksikografski zavod“, Zagreb 1980. godina.
  • Hrvatski biografski leksikon (knjiga prva). „Jugoslavenski leksikografski zavod“, Zagreb 1983. godina.
  1. (boš.) Jergovic.com Raif Čehajić: Vjera u pravdu i pravičnost, 2. listopada 2017. (preuzeto 14. prosinca 2018.)