Anodička oksidacija

Anodička oksidacija ili anodizacija proces je u kojem se elektrokemijskim putem podebljava prirodan oksidni sloj na metalnim predmetima. Najčešće se vrši na aluminiju (eloksiranje), titanu, niobiju, tantalu, magneziju te cinku i nehrđajućem čeliku. U slučaju aluminija se dobiveni sloj može i obojiti organskim bojama ili anorganskim pigmentima, no postoje i procesi kod kojih boje nastaju već za vrijeme oksidacije.U slučaju titanija, niobija,tantala i nehrđajućeg čelika radi se o interferencijskim bojama,za razliku od aluminija gdje se oksidni sloj oboji posebnim bojiteljima.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Prvi su postupci za anodičku oksidaciju aluminija razvijeni dvadesetih godina prošlog stoljeća ( 1923. Bengough - Stuart postupak koji koristi kromnu kiselinu,1923. japanski postupak koji koristi oksalnu kiselinu ,1927. Gower i O Brienov postupak koji koristi sumpornu kiselinu ).
Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]
- Sheasby, P. G.; Pinner, R. 2001. The Surface Treatment and Finishing of Aluminum and its Alloys. svezak 2 šesto izdanje izdanje. izdavač: ASM International & Finishing Publications. Materials Park, Ohio & Stevenage, UK. ISBN 0-904477-23-1
- Averjanov,E.E. Spravočnik po anodirovanio,Moskva 1988.
- Kawai,S. Anodizing and Coloring of Aluminum Alloys,Warrington 2002.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- What is anodizing Inačica izvorne stranice arhivirana 14. listopada 2013.