Ante Glibota

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Ante Glibota (Slivno kraj Imotskog, 1945.Pariz, 28. kolovoza 2020.), jedan od najprominentnijih hrvatskih intelektualaca. Hrvatski je emigrantski intelektualac, ugledni galerist, povjesničar umjetnosti, teoretičar arhitekture i kolekcionar, član Europske akademije znanosti, umjetnosti i književnosti te Američkoga instituta za arhitekturu. Bavio se izdavaštvom i spada među Hrvate s najvećim brojem objavljenih naslova na stranim jezicima.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se je u Slivnom, u Zabiokovlju u obitelji hrvatskih domoljuba koji su zbog svog domoljublja bili zatvarani (otac, najstariji brat).

1969. godine završio je Ekonomski fakultet u Zagrebu. Radio je u Agrokombinatu i Chromosu.

Bio je tajnik Društva ekonomista Zagreba i Društva ekonomista Hrvatske. S Vladimirom Veselicom 1970. pokrenuo je Hrvatski gospodarski list (HGG), glasilo koje je studiozno govorilo i ukazivalo na izvorišta gospodarske eksploatacije Hrvatske. U listu su okupili hrvatsku znanstveničku i gospodarstvenu kremu. Brzo su postali bitnim dijelom hrvatske medijske pozornice, mnogo pridonijevši nacionalnom buđenju hrvatske mladeži i gospodarskom osvješćivanju. List je uskoro zabranjen.

11. siječnja 1972. godine za progona hrvatskih proljećara završio je u zatvoru. Bio je najmlađi u skupini intelektualaca: Franjo Tuđman, Vlado Gotovac, Marko Veselica, Vlatko Pavletić, Šime Đodan, Hrvoje Šošić, Jozo Ivičević, Zvonimir Komarica i Ante Bačić.

Nakon što je bio u zatvoru, nije mogao naći budućnost u Hrvatskoj, jer je režimu bio nepoćudan. Otišao je u emigraciju u Francusku. Ondje je ostvario vrlo plodnu karijeru kao autor studija, izdavač, galerist, povjesničar umjetnosti, teoretičar arhitekture i kolekcionar, kurator prestižnih umjetničkih manifestacija (u Francuskoj i diljem svijeta). Bio je direktor Paris Art Centra od 1979. do 1994. godine. Za rad kuratora na području umjetnosti i arhitekture, multimedijalnih aktivnosti, dobio je međunarodna priznanja za znanstveno, intelektualno i umjetničko stvarateljstvo.

Kad se Hrvatska borila za međunarodno priznanje, Glibota se priključio toj borbi. Nekoliko godina radio je na međunarodnom priznanju Republike Hrvatske: pokretao je peticije koje su potpisivali poznati svjetski uglednici, u Maastrichtu je organizirao na gradskom stadionu skup Hrvatske dijaspore, kontaktirao s uglednicima. Prikupljao je iznimno značajnu humanitarnu pomoć. Za Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu pribavio je značajnu zbirku grafičkih radova i knjiga.

1990-ih je bio vlasnik Croatia Recordsa.

Spada među Hrvate s najvećim brojem objavljenih naslova na stranim jezicima.

Od 1985. član je Europske akademije znanosti, umjetnosti i književnosti u Parizu i počasni član Američkoga instituta za arhitekturu.

Dobitnik je "Velike zlatne plakete" Udruge branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke (UBIUDR), na čijem je čelu bio Mladen Pavković, a 2017. braniteljske udruge su ga proglasile "Osobom godine".

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. N.M.: U Parizu umro Ante Glibota Dalmatinski portal. 28. kolovoza 2020. Pristupljeno 29. kolovoza 2020.

Novak.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Matice hrvatske. Vidi dopusnicu Matice hrvatske za Wikipediju na hrvatskome jeziku.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]