Ante Laušić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ante Laušić
Ante Lausic imin article.jpeg
Rođenje 8. svibnja 1940.
Smrt 16. kolovoza 2012.
Zagreb
Prebivalište Zagreb
Državljanstvo hrvatsko
Narodnost Hrvat
Etnicitet Hrvat
Polje povjesničar
Institucija Institut za migracije i narodnosti
Alma mater Filozofski fakultet u Zadru
Poznat po poljička kneževina, Hrvati u Južnoj Africi, Hrvati u Venezueli

Dr sc. Ante Laušić (Kreševo[1], 8. svibnja 1940. - Zagreb, 16. kolovoza 2012.), bio je hrvatski povjesničar. Bio je ravnateljem Instituta za migracije i narodnosti. Mlađi je brat hrvatskog književnika Joze Laušića.

Životopis[uredi VE | uredi]

Studirao je povijest i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zadru gdje je diplomirao 1969. godine. Nakon studija prvo je radio kao srednjoškolski profesor u gradu Hvaru, gdje je predavao pet predmeta. Potom je radio u srednjoj školi u Omišu[2] sve do 15. veljače 1972. kad je tijekom progona hrvatskih proljećara zbog hrvatskog razmišljanja uhićen i nešto poslije osuđen na 15 mjeseci strogog zatvora. Zatvorsku je kaznu odležao u Staroj Gradišci. Nakon toga dugo vremena nije se nigdje u školi mogao zaposliti, jer ga je ondašnji režim ocrnjujućim dosjeom proganjao gdje god je poslao zamolbu za primanje na posao. Naposljetku se uspio zaposliti kao srednjoškolski profesor u Slunju.

Magistrirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru 1977. na temu Društvene i gospodarske prilike u Poljicima do kraja 15. stoljeća. [3]

Od 1980. godine radio je u zagrebačkom Institutu za migracije i narodnosti, gdje je došao do statusa višeg znanstvenog suradnika.

Doktorirao je 1985. godine na Filozofskom fakultetu u Zadru na temu Postanak i razvitak Poljičke kneževine: (do kraja XV stoljeća), pred ispitnom komisijom u kojoj su bili Stjepan Antoljak (predsjednik), Josip Lučić i Stijepo Obad.

1991. je godine objavio knjigu Postanak i razvitak Poljičke knezevine (do XV. st.) koje je ujedno i sinteza razmišljanja povjesničara o pitanjima poljičke povijesti i prijegled rezultata istraživanja povijesne znanosti o toj staroj hrvatskoj knežiji. Djelo je temeljna literatura za povijest Poljica u srednjemu vijeku, jer je objektivnije od svojih prethodnika obradio tu tematiku, a da djelo nije sadržavalo pretjerani romantičarski zanos.[4][5]

1997. je postao ravnateljem Instituta za migracije i narodnosti sve do odlaska u mirovinu. Umirovio se napisavši knjigu o Hrvatima u Venezueli 2007. godine, prvu cjelovitu monografiju o Hrvatima u Venezueli koja je ikad napisana.[6]

Djelovao je pri Međunarodnom klubu hrvatskih iseljenika povratnika i investitora iz dijaspore.[7]

Znanstveni rad[uredi VE | uredi]

Znanstvenički interes mu se rasprostirao na nekoliko područja.

Jedno je bila srednjovjekovna hrvatska povijest, pri čemu se posebice isticalo zanimanje za Poljičku kneževinu, o značenju i autentičnosti hrvatskih povijesnih isprava kneza Trpimira i Mutimira, starohrvatskoj župi Radobilji, o bitci kod Siska 1593., Pacti conventi od 1102., Istri pod mletačkom vlašću u 16. i 17. st.[8], Dubrovačkoj Republici[9] ali i o novijoj hrvatskoj povijesti, kao što je o Radićevom kolegi Augustu Košutiću (1893.-1964.) i o Bruni Bušiću.[10]

Druga tema za koju se zanimao bile su unutarnje migracije u Hrvatskoj (pr. iseljenička problematika Istre 2. pol. 19.st. - 1960-te, kolonisti i izbjeglice u Slavoniji u vrijeme agrarne reforme i kolonizacije 1945-1948., folksdojčerima i njihovom egzodusu iz bivše Jugoslavije, uzroci i posljedice iseljavanja bosansko-hercegovačkih Hrvata u 20. stoljeću[11]).

Treća tema za koju se zanimao bilo je hrvatsko iseljeništvo. Ponajviše se bavio Hrvatima u Južnoj Africi i Kanadi, a zadnjih je godina istraživao Hrvate u Venezueli. Pisao je i o Carlu Corneru, Hrvatima u Sloveniji, homerskim pjesmama kao književnom i znanstvenom djelu, hrvatskom iseljeničkom tisku u Kanadi, hrvatskim katoličkim misijama. O hrvatskom je iseljeništvu govorio da to nije teret, nego golema vrijednost koja matičnoj zemlji Hrvatskoj stoji na raspolaganju.[7]

Djela[uredi VE | uredi]

Radove je objavio u Migracijskim i etničkim temama, Migracijskim temama, Maruliću, Mosorskoj vili, Pazinskom memorijalu, Zapošljavanju, Radovima Zavoda za hrvatsku povijest, župnom časopisu Radobilji[12], iseljeničkom kalendaru Matici, Hrvatskim iseljeničkim temama te u slovenskoj Znanstvenoj reviji iz Maribora. Povremeno je pisao za hrvatski tjednik za kulturu Hrvatsko slovo.[1]

Objavio je radove u ovim zbornicima:

  • Zbornik Prvog sabora hrvatske dijaspore
  • Hrvatski iseljenički zbornik
  • Hrvati u Sloveniji (ur. Mirjana Domini)
  • Treba li domovini hrvatsko izvandomovinstvo? (ur. Biserka Cetinić)
  • Hrvati izvan domovine (kongres hrvatskih povjesničara)
  • zbornik radova sa simpozija Hrvatska dijaspora, jučer, danas, sutra 1997.[13]
  • 50 godina Bleiburga: zbornik radova o Bleiburgu i križnim putovima s trećeg međunarodnog znanstvenog simpozija u Bleiburgu, 14. i 15. svibnja 1995. (ur. Jozo Marević)
  • Budućnost iseljene Hrvatske (ur. Vlado Šakić; Josip Jurčević; Marin Sopta)
  • Zbornik radova s Međunarodnog znanstvenog skupa Talijanska uprava na hrvatskom prostoru i egzodus Hrvata (1918.-1943.)
  • Sezonstvo in izseljenstva v panonskem prostoru: sosedstvo Avstrije, Hrvaške, Madžarske in Slovenije (izdanje ZRC SAZU) - međunarodna recenzija

Bio je suradnik u elaboratu Poslovna inteligencija i elektroničko poslovanje.

Bio je glavni istraživač odnosno voditelj projekta ministarstva znanosti, obrazovanja i športa-a (kod IMIN-a) Hrvatska dijaspora 1996. - 2002.[14], a sudjelovao je u IMIN-ovim znanstvenim projektima Hrvatske migrantske zajednice: pripadnost i multikulturalizam 2002. -2006.), vodio je IMIN-ov međunarodni projekta Društveno okupljanje Hrvata u prekomorskim zemljama (1945. -1990.), (1991. - 1995.) te je sudjelovao na projektu Hrvati u Republici Sloveniji i Slovenci u Republici Hrvatskoj (1995. - 2000.).

Autor je proslova knjizi Prinosi povijesti Poljica iz 2004. godine (autor knjige Alfons Pavić, otac poljičke historiografije[15]). U Slobodnoj Dalmaciji objavio je svibnja 2004. podlistak u nekoliko nastavaka Hrvati na Sjevernom ledenom moru[16] gdje je pisao o sudjelovanju Hrvata odnosno hrvatskih mornara u arktičkim istraživanjima.[17]

Bio je recenzent izdanja:
(popis nepotpun)

  • Populacija i kontinuitet pri smjeni civilizacija. Primjeri s izmaka antike, Etničnost i povijest (ur. Emil Heršak), IMIN-Naklada Jesenski i Turk – Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb 1999. (surecenzent Jadranka Grbić) [18]
  • Čuvari bleiburške uspomene, autori: Josip Jurčević, Bruna Esih, Bože Vukušić), 2003. (surecenzent: Zdravko Dizdar)
  • Hrvatski politički emigrant 1941.-1991., 2009. (autor Tomislav Krolo, prireditelji Ivan Čizmić i Marin Sopta, surecenzenti Branimir Banović i Josip Jurčević)[19]

Bio je urednik izdanja:

  • monografija Izvješća Iseljeničkog komesarijata u Zagrebu 1922.-1939., Zagreb : Institut za migracije i narodnosti, 1998. (autor Pavao Jonjić)
  • serijska publikacija Biblioteka Iseljenička arhivska građa

Objavio je knjige:

  • Postanak i razvitak Poljičke kneževine (do kraja XV. stoljeća). Split: Književni krug, 1991.
  • Južna Afrika i Hrvati, Zagreb: IMIN, 2000. (suautor Josip Anić).
  • Venezuela i Hrvati, . Zagreb: IMIN, Hrvatska matica iseljenika, 2007. (recenzenti Ivan Čizmić i Aleksandar Vukić)[6]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 (hs): Odlazak Ante Laušića, Hrvatsko slovo, 23. kolovoza 2012., str. 20.
  2. Omiš - Srednja škola Jure Kaštelan Nastavnici i profesori, skupina predmeta Filozofija, Sociologija, Logika, Psihologija, OM, TIPSS, MISS, PIG, EIK, Ustav
  3. Sveučilište u Zadru
  4. Zbornik Odsjeka povijesnih znanosti Zavoda povijesti. društvenih znanosti HAZU, 20(2003) Ante Nazor: Granica između Splita i Poljica i splitsko-poljički sukobi u 14. i 15. stoljeću
  5. Stijepo Mijović Kočan: Cjelovito o Poljicima, Glasnik, hrvatski politički tjednik, 18. listopada 1991., str. 44
  6. 6,0 6,1 Matica, lipanj 2007. Vesna Kukavica: Predstavljena knjiga Ante Laušića - prva cjelovita monografija o Hrvatima u Venezueli
  7. 7,0 7,1 Slobodna Dalmacija B. Babić: Koalicija nije ostvarila obećanja, 22. veljače 2003.
  8. HAZU Osvrti na znanstveni rad i radove professora emetirusa Miroslava Bertoše (izbor). Ante Laušić, Miroslav Bertoša: Mletačka Istra u XVI. i XVII. stoljeću. Dio I.: Kolonizacija, Pula, Istarska naklada, 1986., 320 str., Migracijske teme – Časopis za istraživanje migracija i narodnosti, III, br. 1, Zagreb 1987.
  9. Matica, srpanj 2009. Ante Laušić: Prvi zajamčeni venezuelsko-hrvatski dodir: Dubrovačka Republika kao uzor
  10. Matica, studeni 2008. Hrvatski rodoljub i intelektualac
  11. Hrvatska znanstvena bibliografija
  12. P. Rubić: Podatci o župi Radobilji
  13. FFZG
  14. MZOS Znanstveni projekti
  15. Slobodna Dalmacija Ivan Ugrin: Otac poljičke historiografije, 4. rujna 2004.
  16. Slobodna Dalmacija Ante Laušić: Hrvati na Sjevernom ledenom moru 1872. - 1874.
  17. Hrvatska znanstvena bibliografija Ante Laušić: Hrvati na Sjevernom ledenom moru
  18. FFZG
  19. Hrvatsko žrtvoslovno društvo Promocija knjige "Hrvatski politički emigrant 1941.- 1991.", 21. ožujak 2009.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]