Ante Rebić

Izvor: Wikipedija
Ante Rebić
Ante Rebić.jpg

Rebić na Svjetskom prvenstvu u nogometu 2018.

Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Osobni podatci
Puno ime Ante Rebić
Nadimak Reba
Rođenje 21. rujna 1993.
Split
Visina 185 cm
Klub
Trenutačni klub Milan[1]
Broj 12
Pozicija napadač
Mlađi uzrasti
2002. – 2008.
2008. – 2010.
2010. – 2011.
Vinjani
Imotski
RNK Split
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
2011. – 2013.
2013. – 2018.
2014. – 2015.
2016.
2016. – 2018.
2018. – 2020.
2019. – 2020.
2020. – danas
RNK Split
Fiorentina
Leipzig (posudba)
Hellas Verona (posudba)
Eintracht Frankfurt (posudba)
Eintracht Frankfurt
Milan (posudba)
Milan
0054 00(16)
0008 000(2)
0010 000(0)
0010 000(0)
0049 000(8)
0029 000(9)
0026 00(11)
0057 00(16)
Reprezentativna karijera**
2011.
2011. – 2012.
2012. – 2013.
2012. – 2013.
2013. – danas
Flag of Croatia.svg Hrvatska do 18
Flag of Croatia.svg Hrvatska do 19
Flag of Croatia.svg Hrvatska do 20
Flag of Croatia.svg Hrvatska do 21
Flag of Croatia.svg Hrvatska
0003 000(0)
0005 000(3)
0006 000(3)
0008 000(4)
0042 000(3)
Osvojena odličja
Nogomet
Svjetska prvenstva
srebro Rusija 2018. Hrvatska
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 22. listopad 2022.
** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
Portal o životopisima
Portal o športu

Ante Rebić (Split, 21. rujna 1993.), hrvatski je nogometaš koji trenutačno nastupa za talijanski Milan kao napadač.

Klupska karijera[uredi | uredi kôd]

Rebić je svoj nogometni put započeo u lokalnim niželigašima. Njegovi prvi klubovi su bili NK Vinjani i NK Imotski, a sa 16 godina uputio se u RNK Split u kojem je počeo svoje prve seniorske utakmice.[2]

Na 28. kolovoza 2013. godine Rebić je potpisao petogodišnji ugovor za talijansku Fiorentinu, a RNK Split je dobio 7 milijuna odštete.[3]

Dana 3. kolovoza 2014. godine Rebić odlazi na jednogodišnju posudbu u njemački RB Leipzig.[4]

Hellas Verona[uredi | uredi kôd]

Rebić je 14. siječnja 2016. godine, prošao liječnički pregled i do kraja sezone potpisao ugovor o posudbi s Hellas Veronom te izabrao dres s brojem 27. Splićanin se istog dana pridružio novim suigračima na prvom treningu, a dan kasnije je službeno predstavljen kao igrač Hellas Verone. "Moje ambicije su jasne. Bio sam na mundijalu u Brazilu, želim doživjeti i Euro 2016., ali s jedne strane shvaćam da je konkurencija u reprezentaciji velika, a s druge logično je da me izbornik ne može pozvati ako ne igram standardno" rekao je Rebić".[5]

Eintracht Frankfurt[uredi | uredi kôd]

Rebić je službeno postao novi član njemačkog bundesligaša Eintracht Frankfurta u srpnju 2016. godine. Niko Kovač tako je uspio dovesti Rebića u Frankfurt na jednogodišnju posudbu, nakon čega će čelnici Eintrachta imati pravo otkupa cijelog ugovora. "Sretni smo što smo uspjeli ispuniti želju našeg trenera, dovesti iz Fiorentine Antu Rebića. Niko Kovač je uvjeren kako naš novi igrač može poboljšati našu napadačku igru, biti prava prijetnja za suparnike s krilnih pozicija, poručio je sportski direktor Bruno Hübner".[6] U 2016./17. sezoni je Rebić postigao dva pogotka u 20 utakmica za njemačku momčad. U kolovozu 2017. je Rebić ponovno posuđen frankfurtskom Eintrachtu.[7] Zbog izvrsnih nastupa u klubu i pogodaka protiv Bayernu u završnici njemačkog kupa 2017./2018., klupskog vodstvo postavilo je novu odštetnu odredbu o puštanju Rebića, koja iznosi 40 milijuna eura, što bi u slučaju ostvarenja bio novi hrvatski rekord.[8]

Milan[uredi | uredi kôd]

Sezona 2019./20.[uredi | uredi kôd]

Dana 2. rujna 2019. Rebić se vratio u Italiju te je potpisao dvogodišnju posudbu s Milanom, dok je André Silva poslan na jednogodišnju posudbu u Eintracht Frankfurt iz Milana.

Nakon što je prvu polovicu sezone proveo na klupi, odigravši više minuta za reprezentaciju nego za klub,[9] Rebić je 19. siječnja 2020. na poluvremenu zamijenio Giacoma Bonaventuru te postigao svoja prva dva prvenstvena pogotka u utakmici protiv Udinesea koji je poražen 3:2.[10] U sezoni 2019./20. postigao je 12 golova i 4 asistencije za Milan.[11]

Sezona 2020./21.[uredi | uredi kôd]

Dana 12. rujna 2020. Milan je otkupio Rebića te je s njim potpisao petogodišnji ugovor.[12] U ligaškoj utakmici odigranoj 12. svibnja 2021. protiv Torina koja je završila 0:7, Rebić je asistirao Theu Hernandezu za 0:4 te je potom postigao hat-trick.[13] U sezoni 2020./21. Rebić je postigao 11 golova i 3 asistencije.[14]

Sezona 2021./22.[uredi | uredi kôd]

Dana 12. rujna 2021. asistirao je za jedina dva gola na utakmici protiv Lazija.[15] Tri dana kasnije debitirao je i postigao svoj prvi gol u UEFA Ligi prvaka i to protiv Liverpoola od kojeg je Milan izgubio 3:2.[16] U sezoni 2021./22. Rebić je postigao 3 gola i 2 asistencije.[17]

Reprezentativna karijera[uredi | uredi kôd]

Nastupio je za Hrvatsku reprezentaciju za igrače do 20 godina starosti na Svjetskom prvenstvu u Turskoj 2013. godine. Postigao je dva pogotka i jednom je asistirao za pogodak.

Za A reprezentaciju debitirao je postigavši pogodak u pobjedi 2:3 u prijateljskoj utakmici protiv Lihtenštajna u Vaduzu, 14. kolovoza 2013. godine.[18]

Dne 31. listopada 2013. godine tadašnji izbornik A reprezentacije Niko Kovač je objavio popis igrača za utakmicu s Islandom na koju je pozvao Antu.[19]

Dne 21. lipnja 2018. godine na SP 2018. zabio legendardni prvi pogodak u utakmici protiv Argentine gdje je Hrvatska slavila s 3:0.[20] Također je i treći najbrži nogometaš na tom SP-u.[21]

Pogodci za reprezentaciju[uredi | uredi kôd]

# Datum Mjesto Protivnik Pogodak Rezultat Natjecanje
1. 14. kolovoza 2013. Rheinpark Stadion, Vaduz, Lihtenštajn Flag of Liechtenstein.svg Lihtenštajn 1:2 2:3

Prijateljska utakmica

2. 21. lipnja 2018. Stadion Nižnji Novgorod, Nižnji Novgorod, Rusija Flag of Argentina.svg Argentina 1:0 3:0 Svjetsko prvenstvo 2018.
3. 24. ožujka 2019. Groupama Arena, Budimpešta, Mađarska Flag of Hungary.svg Mađarska 0:1 2:1 Kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2020.

Priznanja[uredi | uredi kôd]

Individualna[uredi | uredi kôd]

  • 2018.: Odlukom Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović odlikovan je Redom kneza Branimira s ogrlicom, za izniman, povijesni uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije, osvjedočenu srčanost i požrtvovnost kojima su dokazali svoje najveće profesionalne i osobne kvalitete, vrativši vjeru u uspjeh, optimizam i pobjednički duh, ispunivši ponosom sve hrvatske navijače diljem svijeta ujedinjene u radosti pobjeda, te za iskazano zajedništvo i domoljubni ponos u promociji sporta i međunarodnog ugleda Republike Hrvatske, te osvajanju 2. mjesta na 21. Svjetskom nogometnom prvenstvu u Ruskoj Federaciji.[22]

Klupska[uredi | uredi kôd]

Eintracht Frankfurt

AC Milan

Reprezentativna[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Ante Rebić poslao poruku nakon potpisa za Milan: 'Sretan sam što ću ovdje nastaviti svoj put. sportske.jutarnji.hr. Jutarnji list. 13. rujna 2020. Pristupljeno 13. rujna 2020.
  2. Duplin osvrt – Rebićeva priča je imala toliko uspona i padova da je vrijedi još jednom pročitati. Dalmatinski portal. 22. lipnja 2018. Pristupljeno 22. lipnja 2018.
  3. Ante Rebić za 7 milijuna eura u Fiorentini!Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2014., sportske.jutarnji.hr, pristupljeno 28. kolovoza 2013.
  4. Ante Rebić godinu dana u Leipzigu, vecernji.hr, pristupljeno 3. kolovoza 2014.
  5. Rebić u Veroni s brojem 27. sportske.jutarnji.hr. 14. siječnja 2016. Pristupljeno 14. siječnja 2016. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  6. Službeno: Ante Rebić na jednogodišnjoj posudbi kod Nike Kovača u Eintrachtu. goal.com. 5. srpnja 2016. Pristupljeno 5. srpnja 2016.
  7. (njem.) Eintracht holt Ante Rebic zurück. fr.de. 31. kolovoza 2017. Pristupljeno 31. kolovoza 2017.
  8. MD, Anti Rebiću cijena na nogometnom tržištu skočila – Eintracht traži ni više ni manje nego 40 milijuna eura, Fenix Magazin, 5. lipnja 2018. Pristupljeno 11. lipnja 2018.
  9. Kižlin, Slaven. 6. siječnja 2020. 'NE RADIMO NA NJEGOVOM POVRATKU, NE TREBA NAM NITKO!' Iz kluba koji je mogao biti jedini Rebićev spas stigla najgora moguća poruka za našeg napadača. Sportske novosti. Pristupljeno 19. siječnja 2020.
  10. VIDEO: LUDNICA NA SAN SIRU, ANTE REBIĆ JUNAK VELIKOG PREKRETA! Ušao u igru, odmah zabio za izjednačenje, a onda u zadnjim sekundama i za pobjedu. Sportske novosti. 19. siječnja 2020.
  11. ANTE REBIC. AS. 2. kolovoza 2020. Pristupljeno 19. veljače 2022.
  12. COMUNICATO UFFICIALE: ANTE REBIĆ. AC Milan (talijanski). 12. rujna 2020.
  13. Znaor, Mislav. 12. svibnja 2021. Rebić rastavio Torino na proste faktore: Hat-trick u 12 minuta!. 24sata. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. svibnja 2021. Pristupljeno 12. svibnja 2021.
  14. ANTE REBIC. AS. 24. svibnja 2021. Pristupljeno 19. veljače 2022.
  15. Rebić s dvije asistencije srušio Lazio. Evo kako je namjestio gol Ibrahimoviću. Index.hr. 12. rujna 2021. Pristupljeno 13. rujna 2021.
  16. LIVERPOOL - MILAN 3:2 Rebić zabio prvijenac u LP-u, Milan pao nakon preokreta. Index.hr. 15. rujna 2021. Pristupljeno 15. rujna 2021.
  17. DETAILLIERTE LEISTUNGSDATEN – AC Mailand 21/22, Transfermarkt, pristupljeno 30. listopada 2022.
  18. Rebić debitirao za "A" selekciju pogotkomInačica izvorne stranice arhivirana 21. ožujka 2016., sportske.jutarnji.hr, pristupljeno 14. kolovoza 2013.
  19. Ante Rebić na popisu reprezentativaca, sportske.jutarnji.hr, preuzeto 31. listopada 2013.
  20. Rebić utpao golčinu ozlijeđen; VRSALJKO: "Pa oni plaču ko curice.". 24sata.hr. 22. lipnja 2018. Pristupljeno 22. lipnja 2018.
  21. Hrvatski Bolt: Ante Rebić treći najbrži igrač na mundijalu. 24sata.hr. 21. lipnja 2018. Pristupljeno 22. lipnja 2018.
  22. Odluka o dodjeli odlikovanja Reda kneza Branimira s ogrlicom za izniman, povijesni uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije Narodne novine, 14. studenog 2018.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Sestrinski projekti[uredi | uredi kôd]

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Ante Rebić

Mrežna sjedišta[uredi | uredi kôd]