Antiproton
Antiproton
| |
 | |
Kvarkova struktura antiprotona.
| |
| Klasifikacija: | Antibarion |
| Kompozicija: | 2 gornja antikvarka, 1 donji kvark |
| Čestična statistika: | Fermion |
| Međudjelovanje: | Gravitacijsko, slabo, jako, elektromagnetsko |
| Simbol(i): | p |
| Antičestica: | Neutron |
| Teoretiziran: | Otkriven pokusom |
| Otkriven: | Emilio Segrè i Owen Chamberlain (1955.) |
| Masa: | 938,2720813(58) MeV/c2[1] |
| Električni naboj: | - 1 e |
| Magnetski moment: | −2,7928473441(42) μB[2] |
| Spin: | 1⁄2 |
| Izospin: | - 1⁄2 |
Antiproton (oznaka p) se od protona razlikuje po tom što ima suprotan električni naboj i što mu je magnetski moment suprotno orijentiran prema spinu. Antiprotoni su stabilni, ali obično su kratkotrajni, jer svaki sudar protona uzrokuje uništavanje obje čestice u navalu energije. Postojanje antiprotona ustanovili su pokusima s pomoću ubrzivača čestica bevatron (1955.) Emilio Segrè i Owen Chamberlain, za što su 1959. dobili Nobelovu nagradu za fiziku.
Bevatron[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Bevatron
Bevatron (BeV: bilijun elektronvolta + [synchro]tron) je sinkrotronski ubrzivač čestica, energije 6 GeV, koji je radio (od 1954. do 2009.) na Kalifornijskom sveučilištu Berkeleyu (eng. Lawrence Berkeley National Laboratory). Ubrzavao je protone koji su se kad postignu željene brzine sudarali s nepomičnom metom i u sudaru stvarali nove subatomske čestice. S pomoću njega pokusima je potvrđeno postojanje antiprotona (1955.) i antineutrona (1956.), istraživani su pioni, čudne čestice i drugo.[3]
Antičestice[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: AntičesticaOpćenito se temeljne subatomske čestice mogu podijeliti na prijenosnike sila (baždarne bozone), te na čestice tvari (leptone i kvarkove). Teorija elementarnih čestica pridružuje svakoj čestici i pripadnu nabojno konjugiranu česticu, takozvanu antičesticu. To je shvaćanje potvrđeno 1932. otkrićem pozitrona, čestice koja ima sva svojstva elektrona, ali za razliku od njega ima pozitivni električni naboj. Čestica i pripadna antičestica imaju istu masu, spin i vrijeme poluraspada, ali suprotan električni naboj ili magnetski moment, odnosno okus (e– i e+, neutron i antineutron). Antičestica može biti identična samoj čestici, kao na primjer u slučaju neutralnoga π-mezona (π0), dok se u slučaju neutralnoga kaona čestica i antičestica razlikuju u kvarkovskom okusu (stranosti). Općenito, električki neutralne čestice mogu imati antičestice koje se od njih razlikuju u jednom od više kvarkovskih naboja, ili se razlikuju (na primjer neutrino) u smjeru vrtnje.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Mohr, P.J.; Taylor, B.N. and Newell, D.B. (2015), "The 2014 CODATA Recommended Values of the Fundamental Physical Constants", National Institute of Standards and Technology, Gaithersburg, MD, US.
- ↑ Smorra, C.; Sellner, S.; Borchert, M. J.; Harrington, J. A.; Higuchi, T.; Nagahama, H.; Tanaka, T.; Mooser, A.; Schneider, G.; Bohman, M.; Blaum, K.; Matsuda, Y.; Ospelkaus, C.; Quint, W.; Walz, J.; Yamazaki, Y.; Ulmer, S. 2017. A parts-per-billion measurement of the antiproton magnetic moment. Nature. 550 (7676): 371–374. Bibcode:2017Natur.550..371S. doi:10.1038/nature24048. PMID 29052625
- ↑ bevatron. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2019.
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||