Anto Đapić

Izvor: Wikipedija
Anto Đapić
Rođenje 22. kolovoza 1958.
Politička stranka HSP ?-2014 DESNO 2014-danas

Anto Đapić (Čaprazlije, Livno, 22. kolovoza 1958.) hrvatski je političar, saborski zastupnik u više mandata, bivši predsjednik HSP-a i bivši osječki gradonačelnik.

Podrijetlo i mladost[uredi | uredi kôd]

Rodio se 22. kolovoza 1958. u selu Čaprazlijama kod Livna, od oca Ivana i majke Miroslave, u obitelji podrijetlom iz Sinjske krajine (iz Bitelića).[1] Nakon 2. svjetskog rata Đapićev otac i stričevi odlaze na privremeni rad u Njemačku, a majka s Antom 1962. godine seli u Osijek. Iste godine kada mu je UDBA prvi put privela oca na informativni razgovor 1965., Anto kreće u osnovnu školu. U Opću gimnaziju Braća Ribar u Osijeku upisuje se 1973., a najviše sklonosti pokazuje za povijest, književnost i filozofiju.[1] Za vrijeme školovanja majka mu gine u prometnoj nesreći, prenoseći emigrantske propagandne materijale koje je jedan policajac sklonio s mjesta nesreće iako nije poznavao njegovu majku.[1] Anto ostaje sam s bratom, a da bi zaradio nešto novaca kopa bunare po slavonskim selima i raznosi otrov za štakore dok ljeti odlazi ocu u Njemačku, gdje radi na crno.[1] Nakon mature upisuje Pravni fakultet u Osijeku, koji završava nakon šest godina. Za svoju težinu jednom će reći: "Uvijek sam bio boležljiv i mršav, sve do odsluženja jugoarmijskog roka, koji sam odradio, krvavo odradio u Zaječaru. Tek sam se nakon toga 'popravio', što bi rekao naš narod. Malo sam se udebljao." Vojsku je služio u Zaječaru (Srbija).[1]

Politička karijera[uredi | uredi kôd]

Demokratske promjene u Hrvatskoj je dočekao angažiranjem na utemeljenju osječkog ogranka HDZ-a, gdje je čak bio članom Središnjeg odbora, ali je zbog javnog pozdravljanja sa "Za dom spremni" na Prvom saboru HDZ-a isključen iz stranke. Nakratko se bio povukao iz političkog života, no vrlo skoro se opet pokrenuo u političkom životu te 1991. prilazi HSP-u, kojemu je onda bio na čelu Dobroslav Paraga. Nakon ubojstva potpredsjednika stranke, Ante Paradžika, Đapić je privremeno postavljen na mjesto potpredsjednika, a tu dužnost je trebao obavljati do idućeg Sabora stranke.[1]

Nakon Paradžikovog ubojstva, Đapić je bio privremeni vršitelj dužnosti načelnika glavnog stožera HOS-a, sve do 1. srpnja 1992. kada ga je u Ljubuškom smjenio izabrani novi načelnik general bojnik Ante Prkačin. Na izborima iste godine Đapić je izabran za saborskog zastupnika, i redoviti je saborski zastupnik do danas.

Nakon što mu je Središnji odbor HSP-a odbio prijedlog o sazivanju izvanrednog Sabora stranke (redovni Sabor je bio zakazan za veljaču 1995.)[2][3][4] Đapić je u srpnju 1993. isključen iz stranke.[5][6][7] Dok je Paraga bio u SAD-u, Đapićevi pristaše 11. rujna 1993. organiziraju čuveni "Kutinski sabor" HSP-a te Đapić biva "izabran" za predsjednika stranke.[8] Sud donosi odluku da Đapić ima pravo na korištenje imena HSP. Iste godine na izborima, njegova stranka osvaja 5,1% glasova, točno koliko je potrebno za ulazak u Sabor.

Dana 10. travnja 1997. Đapić sudjeluje na proslavi godišnjice utemeljenja Nezavisne Države Hrvatske u Splitu. U listopadu 2003. ograđuje se od Ustaškog pokreta nazivajući ga "gubitničkim". [9] U saborskom mandatu koji mu je počeo teći od 22. prosinca 2003., ušao je kao zastupnik koji je dobio glasove iz 4. izborne jedinice (županije Virovitičko-podravska i Osječko-baranjska).

Uz pomoć glasova članova HDSSB-a, članova stranke Branimira Glavaša, 2005. je postao osječkim gradonačelnikom smjenjujući dotadašnjeg, Zlatka Kramarića.

Na izborima za Hrvatski sabor u studenom 2007., Đapićeva stranka doživljava veliki poraz jer je Đapić jedini izabrani zastupnik iz HSP-a.[10]

U travnju 2008. gradonačelnik Osijeka postaje Gordan Matković, član HSP-a i bivši pripadnik HOS-a. U siječnju 2009. Matković podnosi ostavku, a 23. siječnja 2009. Đapić ponovno postaje gradonačelnik Osijeka.[11] Na toj dužnosti ostaje svega nekoliko mjeseci do lokalnih izbora u svibnju 2009.

Dužnost predsjednika HSP-a obnašao je do studenog 2009. kada ga je zamijenio Daniel Srb.[12]

Kritike[uredi | uredi kôd]

Pojedini Osječani mu uskoro zamjeraju napuštanje grada u vrijeme najžešćih napada, dok on uzvraća da je bio načelnik stožera HOS-a. Na tom mjestu ostaje do svibnja 1992. kada je smijenjen, ali odbija predati dužnost sve do sukoba s Antom Prkačinom u Ljubuškom. Tom prigodom Prkačin ga je ispljuskao .[1] Kritičari unutar desnice mu spočitavaju lošu politiku i srozavanje stranke.[13][14] Spočitavano mu je da je stranku od Starčevićeve napravio HDZ-ovog poltrona i malu strančicu čiji se članovi političkim dogovorima bore za fotelje i za osobnu korist.[15]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e f g Moljac. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. veljače 2009. Pristupljeno 22. veljače 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. Odbijanje Đapićevog prijedloga o izvanrednom saboru 1/3
  3. Odbijanje Đapićevog prijedloga o izvanrednom saboru 2/3
  4. Odbijanje Đapićevog prijedloga o izvanrednom saboru 3/3
  5. ANTO ĐAPIĆ ŽRTVA “KRISTALNE NOĆI”!?
  6. Odluka o isključenju Đapića iz HSP-a 1/2
  7. Odluka o isključenju Đapića iz HSP-a 2/2
  8. SPOR PARAGA - ĐAPIĆ PRED RASPLETOM?
  9. Đapić ne može u vladu jer nikad nije otišao u Jasenovac[neaktivna poveznica]
  10. Može li Ruža Tomašić spasiti pravaše od propasti[neaktivna poveznica], vjesnik.com
  11. Anto Đapić ponovno izabran za gradonačelnika OsijekaInačica izvorne stranice arhivirana 29. siječnja 2009., vecernji.hr
  12. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2010. Pristupljeno 23. veljače 2010.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  13. http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/66710/Default.aspx
  14. http://hercegovina.ws/531-jedan-ante-stvorio-stranku-drugi-ju-unistio
  15. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. rujna 2009. Pristupljeno 25. veljače 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)

moljac.hr :: Anto Đapić, uz dozvolu autora teksta

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]