Anto Jerković

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Anto Jerković
konceptualna umjetnost
Anto Jerković
Anto Jerković, 1996.
Rođenje 2. svibnja 1958.
Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Ljepunice, Bosna i Hercegovina
Smrt 16. lipnja 2005.
Flag of Croatia.svg Zagreb, Hrvatska
Vrsta umjetnosti slikarstvo - performans
Praksa Zagreb, Pariz, Rim
Utjecali Yves Klein
Ad Reinhardt
Anselm Kiefer
Peter Sloterdijk
Portal o životopisima

Anto Jerković (Ljepunice kod Tuzle, 2. svibnja 1958. – Zagreb, 16. lipnja 2005.) bio je hrvatski slikar, performance umjetnik i restaurator te jedan od predstavnika hrvatskog konceptualnoga i neokonceptualnoga umjetničkog stvaralaštva na prijelazu s 20.-og na 21. stoljeće.

Životopis[uredi VE | uredi]

U djelu Giotto di Bondone, 1992, dolazi do posebnog izražaja povezanost s ostalim autorima gdje se smješta u tradiciju s imenima kao Giotto, Eugène Delacroix, Vincent van Gogh, Ad Reinhardt, Ivo Gattin, Yves Klein i Anish Kapoor.[1]

Školu primijenjenih umjetnosti završio je u Sarajevu 1978., a slikarstvo diplomira na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1983. u klasi prof. Raula Goldonija. Iduće tri godine surađuje sa Slikarskom majstorskom radionicom HAZU-a Ljube Ivančića i Nikole Reisera. Kraj osamdesetih godina provodi u Parizu (1989.) i Rimu (1989.-1990.) gdje se njegov rad počinje inspirirati klasičnom tradicijom, a napose formalnim i konceptualnim izričajem Yvesa Kleina. Tijekom devedesetih boravi u Hrvatskoj gdje nastavlja stvarati te izlaže u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi. Umire u Zagrebu 2005. godine.[2]

Djelo[uredi VE | uredi]

Umjetnički rad Ante Jerkovića čine rana faza enformelnog slikarstva, faza minimalističko-konceptualnih radova i faza intervencija u javnim prostorima.

Zemljana stvaralačka faza – enformelno slikarstvo (1983-1988)[uredi VE | uredi]

U počecima djelovanja vezan je uz slikarski medij, stvara enformele na tragu apstraktnog i njemačkog neo-ekspresionizma (Anselm Kiefer, Georg Baselitz). Već u ovim ranim djela pokazuje interes za velikim formatima, mitološke teme i referencijalnim simbolizmom (napose prema Tako je govorio Zaratustra Friedricha Nietzschea).

Initium, transmutare, levis (Početak, promjena, lebdenje), 1990.
Vučica u zoru, 1987.
Ignoto ll, 1996., danas u Modernoj galeriji, Zagreb

Plava stvaralačka faza – minimalistički i konceptualni radovi (1988-1996)[uredi VE | uredi]

Krajem osamdesetih boravi u Parizu i Rimu što ga potiče na novi oblik izražavanja. Preuzima estetiku minimalizma i post-konceptualne umjetnosti, napose, formalni izričaj Yvesa Kleina koji spaja s referentnim točkama iz klasične i kršćanske tradicije. Citiranje teksta i boja postaje tako esencijalan dio izričaja Ante Jerkovića. Na zlatna i International Klein Blue platna ispisuje, najčešće rimskim kapitalom, ontološke i semantičke principe poput Cosmogonies, Memoria i Universus, odnosno molitve na latinskom jeziku kao što su Pater noster ili ciklus Ignoto Deo. Triptih Initium, transmutare, levis također djeluje programatski te najavljuje novu seriju djela jednostavnih geometrijskih simbola.

Konceptualna stvaralačka faza – radovi u javnim prostoru (1994-2005)[uredi VE | uredi]

Radovi u javnim prostoru još jednom vuku snažnu referencijalnost na radove Yvesa Kleina da bi kasnije ušli u dijalog s djelima Petera Sloterdijka. Iako su ove akcije bile nagovještene već u Parizu prilikom potpisivanja panoa na policijskoj postaji u Parizu 1989., akcijom «Nebo», izvedenom na zagrebačkom perivoju Cmrok s Ivanom Kožarićem, naglasak u radu prelazi na performativni aspekt. Slijede umjetničke intervencije u Zagrebu, Splitu, New Yorku, Chichesteru, Leidenu i Čimelicama.  Značajna intervencija je «Riječi, neoni i baloni» održana 1999. godine, kada na Trgu Katarine Zrinske na pročelje Palače Kulmer (tada MSU) postavlja plave neonske riječi iz Kritike ciničnog uma.

Značajnija djela, perfomansi i izložbe[uredi VE | uredi]

  • Vučica u zoru, 1987.
  • Memoria, 1989.
  • Cosmogonies, 1990.
  • Universus, 1990.
  • Initium, transmutare, levis, 1990.
  • Pater noster, 1991.
  • Giotto di Bondone…, 1992.
  • Ignoto Deo, 1993.
  • Ignoto I i Ignoto II, 1995.-1996., Moderna galerija, Zagreb
  • Riječi, neoni i baloni, 1999., Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb

Performansi[uredi VE | uredi]

  • Potpisivanje panoa, Gradska vijećnica (4e arrondissement), Pariz, 1989.
  • «Nebo», Cmrok park, Zagreb, 1994.
  • «Etika ili estetika», Trg Petra Preradovića, Zagreb, 1996.
  • «Imenice i loptice», Dioklecijanovi podrumi, Split, 1997.
  • «Invisible», Galerija PM, HDLU, Zagreb, 1997.
  • «Café nihilismus», Studij galerije Josip Račić, Zagreb, 1998.
  • «Potpisujem sve što je plavo», New York, Chichester, Zagreb, Šibenik, 2003.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Zdenko RUS, Anto Jerković, Moderna galerija i meandar media, Zagreb, 2009.
  • Marijan SUSOVSKI, Citatnost u djelima Ante Jerkovića / Quotability in the works of Anto Jerković, Život umjetnosti, 32 (1998), 60; 116-120.
  • Silva KALČIĆ, Svijet prema labirintu. Eseji o visokoj moderni i postmodernizmu 1970-ih i 1980-ih, ULPUH, Zagreb, 2017.
  • Zdenko RUS, Kraj stoljeća, kraj slikarstva? Hrvatsko slikarstvo u devedesetima, HDLU, Zagreb, 27. siječnja - 28. veljaće 2005.
  • Nuevo Arte de Croacia. Santiago : Museo de Arte Contemporáneo 6 al 31 de mayo 1997. Valdivia : Museo de Arte Contemporáneo 7 al 29 de junio 1997.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Hrvatska enciklopedija Jerković, Anto

Umjetnički paviljon u Zagrebu Retrospektiva

Nacional Anto Jerković, doajen hrvatske neokonceptuale u plavom

TV Kalendar (YouTube) TV kalendar 2013., svibanj. 2, slikar Anto Jerković

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. SUSOVSKI, Marijan (1998). "Citatnost u djelima Ante Jerkovića / Quotability in the works of Anto Jerković". Život umjetnosti 32 (60): 116-120 pristupljeno 30. listopada 2019.
  2. RUS, Zdenko [2009]. Anto Jerković, str. 144-147, Zagreb: Moderna galerija i Meandar Media pristupljeno 30. listopada 2019. ISBN 978-953-7355-39-5